General bojnik Blago Zadro poginuo je u obrani Vukovara, nedaleko od Trpinjske ceste u Borovu naselju 16. listopada 1991.
Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. iz masovne grobnice na Novom groblju zajedno s 937 drugih žrtava srpske agresije na Vukovar, a pokopani su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata uz posmrtne ostatke njegova sina Roberta, koji je 1992. poginuo na hercegovačkom ratištu.
Blago Zadro istinski je heroj Vukovara i Domovinskog rata, bio običan čovjek, koji se ni po čemu nije izdvajao od drugih, ali se među prvima odazvao pozivu dr. Franje Tuđmana i postao jednim od najvećih junaka Domovinskog rata.
Blago Zadro rođen u Bosni i Hercegovini, u Donjim Mamićima-Ledincu kraj Gruda 1944. godine. Kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici “Borovo” i osnovao obitelj.
Početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u politički život toga kraja, bio jednim od osnivača HDZ-a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji, te postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru[5] te se aktivno uključio u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom.
Po izbijanju Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane grada Vukovara u Borovu Naselju.
Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi.
dd1015
