Biciklom preko Kravarskog do Pokupskog – MTB-ima do ostavštine vitezova templara (1)

Prvi put na toj dionici gdje je uspon 12 posto, stao bih kako bih snimio tornjeve župne crkve Uzvišenja Svetoga Križa koja dominira s uzvisine cijelim krajolikom. Kad je crkva teško oštećena u potresu 29. prosinca 2020., tornjevi su bili urušeni, a crkva teško oštećena. I tada sam je snimio. Ovaj put nisam

Tekst & foto: Igor Zovko/proZduction.hr

Jedna od onih subota stvorena za izlet biciklom. S Valentinom pijem kavu u bazi. u Joze i krećemo relativno kasno – u 8.30. Odredište nam je Pokupsko. Veselio sam se, jer ondje nisam nikad bio. Fotografije Kupe koje sam vidio prije, ne mogu ni izbliza dočarati ushićenje kad je se vidi uživo.

Ritam nam je u startu lagan. Montićima vozimo lagano, da se zagrijemo i držimo brzinu od 20 do 24 km na sat. Prošli smo Sisačkom prema Odri, na Gradiće, pa cestom prema Maloj i Velikoj Buni. Nakon 20-ak kilometara, od Male Bune kreće uspon na Veliku Bunu. Nije to zapravo uspon, to su hupseri.

Biciklom preko Kravarskog do Pokupskog - MTB-ima do ostavštine vitezova templara (1)

Malo ponad Velike Bune s desne je strane vojni posjed, a ondje su kao izložbeni hrvatski Mig, te oklopna vozila. Nakon toga slijede Barbarići, i predivna vožnja u sjedni stabala obližnjih šuma.

Prije samog Kravarskog dionica je koja pokazuje da je 12 posto uspon. Ovaj put nisam stajao. Naime, dosad sam već dva puta posjetio Kravarsko biciklom. Jednom je bilo 2020. prije zatvaranja zbog korone, a drugi put ove godine, u veljači ili ožujku.

Prvi put na toj dionici gdje je uspon 12 posto, stao bih kako bih snimio tornjeve župne crkve Uzvišenja Svetoga Križa koja dominira s uzvisine cijelim krajolikom. Kad je crkva teško oštećena u potresu 29. prosinca 2020., tornjevi su bili urušeni, a crkva teško oštećena. I tada sam je snimio. Ovaj put nisam. Upro sam u pedale i s prijateljem se uspeo u centar Kravarskog, mjesta u kojem živi oko 550 duša. Tužno je vidjeti da je crkva srušena, ali, zapravo je obnavljaju.

Dosad smo prešli oko 30 kilometara bez stajanja i bilo je vrijeme za okrjepu. Već je bilo oko 10.30 sati. Znoj je liptio s nas. Zvizdan se tek budio. Tu i tamo prođu biciklisti, uglavnom na cestovnjacima. Lokalci piju kave i pričaju, ja i Valentino odmaramo. A meni upada u oči nešto drugo.

Ta crkva, odnosno župa, stara je 687 godina! Mnogi ni ne znaju taj podatak. Ljude nije briga valjda za to. Sjednu, odvoze svoje, što biciklima, što autima, postave fotke na fejs, dobiju nekoliko lajkova i idemo dalje.

“A tako je to, Zovko. Svatko svoje gleda. Ljudi ne poznaju sebe, kamoli ljude oko sebe, a kamoli da će razmišljati koliko je crkva stara”, reče mi jedan prijatelj nakon vožnje.

Zato je meni bicikliranje meditacija. Razmišljam o svijetu oko sebe. Pokušavam ga razumjeti i uživati.

Crkva se spominje u najstarijem sačuvanom popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. u sklopu Turopoljskog arhiđakonata. U popisu se navodi i crkva koja je ondje vjerojatno stajala otprije. Bila je to gotička građevina.

U registru iz 1501. u Kravarsko su smještene župe Svetoga Križa i sv. Katarine, koje su kasnije vjerojatno bile spojene u jednu. U istom registru stoji: “Martin, župnik Sv. Križa, 5 kapelana”. Iz toga se može zaključiti da je župa bila prostrana.

Crkva Svetoga Križa se kasnije spominje 1622. kao posve zapuštena i na pola srušena, ali je već 1641. popravljena i dograđen je novi zvonik.

No, kasnije je crkva ipak porušena te je 1874. na istom mjestu sagrađena nova. U prosincu 1943., u njemačkom bombardiranju Kravarskog, teško je oštećena, nakon čega je, zbog tadašnjih političkih prilika, obnavljana dugi niz godina. Dovršena u vrijeme župnika Mirka Jurina, a 14. rujna 1969. zagrebački nadbiskup koadjutor Franjo Šeper ju je blagoslovio i posvetio novi glavni oltar.

Sisački biskup Vlado Košić je pak 13. studenoga 2011. posvetio novi kameni oltar.

Posljednja obnova unutrašnjosti crkvene lađe s pokrajnjim oltarom dovršena je u vrijeme župnika Ivice Mađara, 2012. godine.

Uz crkvu je groblje koje je u opasnosti od odrona koji su već odnijeli dio grobova.

Što se tiče gradnje gotičke crkve, neke povijesne činjenice ukazuju da bi raspored naslova crkava (pogotovo Svetoga Križa) na širem području mogao biti plod djelovanja vitezova templara u 13. st. U prilog tomu ide i položaj crkve sličan templarskim crkvama na Martin bregu i u Brckovljanima. Zna se i da su u Kravarskom kasnije bili vitezovi ivanovci. Oni su nakon ukidanja templara preuzeli njihove posjede.

Skoro 700 godina povijesti pred očima – govorim sam sebi. Briga me za prosječnu, ili za ukupnu elevaciju koju gledamo nakon bicikliranja…

Gledam mjesto gdje je bila crkva… Obnovit će je ili izgraditi sigurniju. Tako je i s ljudima. Neki se uzdrmaju zbog kojekakvih osobnih potresa, izgledaju jadno, nedolično svojem nekadašnjem sjaju… No sve se može obnoviti…
Pa i naša snaga. Ja i Valentino sjedamo na bicikla i krećemo put Pokupskog. Do tamo imamo oko 20 kilometara svakojakih brda… (U idućem nastavku – utvrđena crkva i Georges Seurat uživo)

Komentari