Bio je prvi privatni vinar koji je u bivšoj državi punio vino u boce, u ekološku proizvodnju ušao još 1972. godine, a njegovo je vino u Hrvatsku donijelo prvi zlato s Decantera, čiju je naslovnicu časopisa krasilo upravo njegovo vino sa zahvalom na hrvatskim vinima!
Naravno riječi je o legendarnom vinaru Ivanu Enjingiju iz požeške Zlatne doline, koji i danas sa 83 ljeta svako svoje vino radi da bude veliko, ono koje se pamti i koje ulazi u vinske anale.
Riječ je o 60 hektara i 500.000 trsova, ali planira saditi još ekoloških vinograda, i održati sve prirodnim vinima.
Najbolje vino nastaje u vinogradu
Prema njegovim riječima, u mojem vinu nema ničeg kemijskog ili umjetnog. U grožđu je sve što treba imati, a dobro vino nastaje u vinogradu od grožđa kakvo donesete. Dodaci neće donijeti najbolja vina, samo najbolje grožđe, kazao na najvećoj do sada održanoj degustaciji vina Enjingi u Zagrebu od čak 20 arhivskih i svježih vina. Učinio je to na nagovor vinskih promotora Ive Kozarčanina i sommelijera Tome Jakopovića, dvojca koji stoji iza Vinskog kluba koji ima i svoju web inačicu.
Kušati vina Enjingi nije samo čast dobiti uvid u kvalitetu koja se i dalje razvija, već je to i tri i pol sata povijesti vinogadarstva i vinarstva ne samo u Kutjevu već i puno šire, jer se radi o vinaru koji je sve što ima stvorio vlastitim rukama na zemlji, a ideja je ono što ga vodi u stvaralačkom procesu koji zna potrajati desetljećima, iako nema vina nikada ne ugledaju ”svjetlo dana” odnosno ne dođu do kupaca. U tom je tonu velika degustacija i počela, s graševinom berbe iz davne 1994. godine.
Odgovarajući na upit, kazao je da je istina da je to bilo najomiljenije vino Tuđmana, koji se nije toliko razumio u vina jer je više volio gemište.
Ali nije on jedini, dodaje, od hrvatskih predsjednika koji je volio moja vina, svaki je od predsjednika, pa i Milanović, koji je tada bio još premijer, bio u mojim vinogradima”, kazao je Enjigni na degustaciji za koju se tražilo mjesto više. Počeo je davno kao nadničar, stjecajući znanje i u Italiji, što uvijek ističe na svojim prezentacijama, koje redovito održava. No, ako ga nešto danas ne veseli onda je, ističe, sve manje kuća u Kutjevu u kojima na večer gori svijetlo.
Od bake naučio podrumariti
Jakopović je kazao da graševina, koja je odležala 29 godina i danas još ima svježine i aroma nepogrešivo od graševine, ali i patinu koju arhivska vina dobiju ostavljena blagotvornom utjecaju dobro osmišljenog vinskog podruma. Nije to ništa čudno kada se o podrumu Ivana Enjingija radi, jer tamo se ona hlade čistom izvorskom vodom.
Opisao je postupak kojim ta voda dolazi do njegova podruma i vina, ali rekao i od koga je vidio taj najprirodniji postupak hlađenja bačava s vinom. Od svoje bake.
Radila je najbolju graševinu, ne krije, a ja joj se nastojim približiti u svakoj berbi. A dobivala je to vino tako da je znala na prirodan način kontrolirati njihovu fermentaciju. Preko bačava koje su ležale u zemlji imala je bačene deke, a ispod bačvi i po dekama bacala tu izvorsku vodu i tako kontrolirala temperaturu. Danas ja to radim malo drugačije ali to je tako, zato su ta vina najprirodnija, jedino me takva i zanimaju, otkriva naš najveći vinar.
Ako se govori o Enjingijevim vinima, oni koji su prošli tu hrnjevačku ‘carte des vins’, tada znaju da su najbolja ona koja nosi ime Venje. Ove krasne kupaže nisu povijesno naslijeđe obitelji Enjingi koju je uspostavio pradjed mu Koloman negdje tamo početkom 20. stoljeća. Venje je njegov osobni potpis.
Jer, na Venju, ime je to položaja, na vulkanskom tlu prekrivenom sa samo kojih pet centimetara humusa, posadio je graševinu, rajnski rizling, sivi pinot, traminac i sauvignon.
Koje je Venje bolje?
U godinu dana, 1998. stigli su prvi plodovi tog vinograda, nije se mogao odlučiti koji je bolji, pa ih je izmiješao i nastalo je legendarno Venje. Jasno da smo probali na ovoj degustaciji ono koje i sam vinar smatra najbolji, berbu 2006. Iako je ono iz 1998. a to prvo Venje odležavano šest godina odnijelo to prvo zlato na Decanteru za višesortna bijela vina.
Dakle, samo godinu dana trebalo je trsovima graševine, rizlinga, sivog pinota, sauvignona i traminca da rode sirovinu za svjetskog prvaka. Danas glasoviti vinograd Ivo je posadio 1997.
Naši domaćini drže da među bijelim vinima svakako treba istaknuti raskošan Rizling izborne berbe 2008. i senzacionalno Venje bijelo iz 2006. Po mnogima je riječ o najboljem Venju do sad, ali i još sad. Usporedivom samo s Venjem 2010., koje je u prodaji, te onim iz 2013. To je vino još u podrumu. Enjingi je u Zagreb donio i Venje kasne berbe 2015. Nekima je baš taj ”drugoškolac” bio favorit.
“Nisam svoja vina radio za ocjene već za uživanje, ali poslao sam ih na nagovor dobrog prijatelja na ocjenjivanje. I Venje je pobijedilo”, kazao je Enjingi.
U izboru različitih berbi i stilova oduševile su nevjerojatno mlada i svježa graševina izborne berbe 1998. te graševina kasne berbe 2002. Potonje je vino osvojilo zlatnu medalju i titulu regionalnog prvaka davne 2004. godine u Londonu, na prvom ocjenjivanju koje je organizirao časopis Decanter. I nije tamo i tada bilo jedino. Pozlatilo se i Venje bijelo 1998.
Birokratska praksa ”popila” komovicu
Godina dana trebalo je trsovima graševine, rizlinga, sivog pinota, sauvignona i traminca da rode sirovinu za svjetskog prvaka. Danas glasoviti vinograd Ivo je posadio 1997.
Venje je, dakle, ponijelo prvo zlato na Decanteru, a s njim i graševina koja je bila nešto mlađa pa su vina Enjingi donijela Hrvatskoj i naslovnicu časopisa Decanter. I probali su okupljeni to prvo zlatno Venje, i danas s jasnim osobinama sortnosti, ali s kojim dugo vremena nije Enjingi, koji je perfekcionista i veliki radoholik, bio zadovoljan.
“Bilo mi je nekako čudno, mislio sam da je najbolje da od njega ispečem rakiju”, Srećom, nije. Zahvaljujući čistoj grševini i Venju u kojem dominira graševina, Decanter je dobio naslovnicu, prisjetio se Kozarčanin.
“Imam 300 angus goveda koja su tu da vinogradi dobiju najkvalitetniji gnoj bez kojeg ekološkog vina nema. Na slobodnoj su ispaši po vinogradima, dok ne krene ponovo vegetacija”, govori ovaj naš veliki vinar.
Vinska večer za pamćenje bila je prekratka da bi čuli sve od čovjeka koji i dalje radi 15 sati dnevno. Jer je u vinogradu od pet, kažu svjedoci. Nakon što probate ovakvu selekciju od 20 vina i jedne rakije (komovice, op.a.) napravljene prije 34 godine, koja je bila 20 godina u hrastovoj bačvi, a koje je ovaj vinar sam izrađivao uz pomoć domaćih majstora, rastuži se kada čujte da je od ove proizvodnje poslije odustao jer je birokratska praksa bila prejaka i za velikoga Enjingija. (Marinko Petković)
