U četvrtak se otvara izložba akademskog slikara Borisa Ladana

U četvrtak se otvara izložba akademskog slikara Borisa Ladana
Foto: Press

U Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu, Bogovićeva 1/1, u četvrtak, 21. listopada, u 19 sati se otvara izložbe slika iz ciklusa MANUSCRIPT, akademskog slikara Borisa Ladana.

Izložbu će otvoriti akademski slikar Anto Kajinić, dugogodišnji redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, Sveučilišta u Mostaru na kojoj je Boris Ladan diplomirao 2005. godine u klasi profesora Igora Dragičevića.
Izložbu organizira HKD Napredak – Napretkov kulturni centar u Zagrebu.

Boris Ladan | Foto: Press

Zbog propisanih epidemioloških mjera broj mjesta u prostoru je ograničen. Stoga, ako želite doći na otvorenje, najavite svoj dolazak na e-mail [email protected].

Obvezna je dezinfekcija ruku pri ulasku u prostor te nošenje zaštitne maske tijekom boravka u prostoru.

O autoru

Boris Ladan je rođen 19. studenog 1980. godine u Jajcu, u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu pohađa do 1992. godine u rodnom gradu.
Zbog ratnih događanja nastavlja osnovno školovanje u Zagrebu, Hrvatskoj odakle seli u Njemačku gdje nastavlja osnovno i srednje obrazovanje i ostaje do 1998. godine kada maturira na njemačkoj Realnoj gimnaziji.
Sklonosti prema likovnoj umjetnosti otkriva u ranim godinama, a 1995. se prvi put susreće s Graffiti art umjetnošću kojom se bavi dugi niz godina.
Nakon povratka u rodni grad Jajce, Boris upisuje Akademiju Likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru i studira grafiku u klasi profesora Igora Dragičevića. 2005. godine diplomirao je grafiku i stekao zvanje Akademski grafičar – profesor likovne umjetnosti. Imao je četiri samostalne izložbe i sudjelovao je na više skupnih izložbi i likovnih kolonija.
Boris Ladan je oženjen, otac troje djece, živi i radi u Jajcu na mjestu profesora likovne umjetnosti u osnovnim i srednjim školama.

O slikarstvu Borisa Ladana

Djela Borisa Ladana emaniraju sadržajnu duhovnost brojnim obilježjima, koja rezultiraju oduševljenjem zbog susreta s kreativnošću neslućenih mogućnosti i dosega u srcu zemlje Bosne i Hercegovine (Jajce), koja je po svim odrednicama autentična i neponovljiva, te ju je stoga, razložno, moguće zvati umjetnošću. Nedvojbeno je riječ o umjetnosti znaka, prožetog racionalnošću. Racionalnost znakovlja je apostrofirana egzaktnom izvedbom, koja iznjedruje i osjećaj i spoznavanje autorske sigurnosti, suverenosti, koje su iznimne dragocjenosti jer je riječ o umjetniku mlađe generacije. Naznačeno upućuje na mogućnost uplovljavanja pogleda, i uma preko njega, u područja sleđenosti i nedoglednosti, zbog naglašene rubnosti, geometričnosti i dosljednog, upornog, repetiranja znakovlja. Izrečenu sleđenost dragaju minuciozni valerski pasaži koji znakovlje inkarniraju u brojne vizualne punktove, koji usprkos napučenosti, kompoziciju ne čine vizualno zatrpanom, nego samo pulsirajućom, živom, onom koja naprosto diše. Površina djela, u pogledu, postaje stvarnom epidermom, postaje umijećem, a time i umjetnošću. Ritam u Ladanovim kompozicijama ostvaren je stalnom i neusiljenom izmjenom ploha ispunjenih različitom veličinom znakovlja. On je stoga lapidaran i upućuje na osjet samoga daha i disanja slikarske membrane.

Jasnoća, kao temeljna doživljajna odlika Ladanovih najnovijih vizualnih opservacija, upućuje i na krajnju reduciranost njegovih vizualnih izražajnih sredstava: neutralni kolorit u cijelosti, linearna racionalnost, rafinirana valerska i gotovo taktilna pasažna izvedba. Ostvareno je arhetipsko pravilo stvaranja: za uvjerljivo djelo potrebna je samo svjetlost u sveobujmljivoj svemirskoj tmini. Boris Ladan, unatoč mladosti, briljantno je svojim djelima posvjedočio skromnost i poniznost, dopuštajući osviješteno da stvarateljska zraka Apsolutnog stvaratelja prođe kroz njegovu srž i tako ugrije nadanje istinskog upotpunjavanja i obogaćivanja hrvatskog stvarateljskog segmenta u kompozitnom biću bosanskohercegovačke recentne umjetnosti. Sve izloženo razložno pothranjuje uvjerenost da njegovo djelo uistinu jest umjetnost, s obilježjima konzistentnosti i izrastanjem stila. (Anto Kajinić, iz predgovora za katalog izložbe)