U Rastovači kraj Posušja, u Hercegovini, 24. siječnja 1822. rođen je fra Grgo Martić, jedan je od trojice zanimljivih pisaca iz Bosne, uz Martina Nedića i Ivana Franju Jukića, koji su se uključili u ilirski pokret.
Naravno, s obzirom na jednu od osnovnih značajki preporoda, buđenje nacionalne svijesti, prirodno je i s obzirom na tadašnje političke prilike, da su to bili mladi učeni franjevci, čije su se rodoljubne težnje podudarale s nacionalno-oslobodilačkim planovima hrvatskih preporoditelja.
Fra Grgo Martić je, zapravo, posljednji veliki predstavnik svoga zavičaja u ilirskom pokretu, u kojem je sudjelovao već 40-ih godina kao Ljubomir Martić Hercegovac. On nije samo suradnik u hrvatskoj periodici nego je i zagrebački đak.
Studirao je u Zagrebu filozofiju od 1839. do 1841., što će reći da je bio neposrednim, aktivnim sudionikom pokreta. Opjevat će glavni grad Hrvatske, a velikoilirsku koncepciju zagovarao je hrabro čak i za apsolutizma. Stvarajući pod utjecajem Mažuranića i narodne pjesme, bio je svojedobno slavljen kao epski pjesnik (Osvetnici, Posvetnici), putopisac (Put u Dubrovnik, Putovanje u Makarsku), te pripovjedač – spomenimo pripovijest Bijedni Novak, a postumno su tiskana njegova Zapamćenja.
Fra Grgo Martić, po svemu je više stihotvorac nego umjetnik, no stvaralac koji je, kao i drugi bosanski preporoditelji zbog opsega svoje suradnje, tematske i idejne opredijeljenosti, prirodno uključen u hrvatsku književnost, ali je zadužio i bosansku kulturu. Umro je 30. kolovoza 1905. u Kreševu.
—
O drugim zanimljivim događajima koji su se odigrali na današnji dan čitajte na OVOM LINKU!
dd0124
