Spomenik banu Josipu Jelačiću, koji su 1947. komunističke vlasti uklonile sa središnjeg gradskog trga, na isti trg, ali ne na isto mjesto, vraćen je 16. listopada 1990.
Događaju prethodili su brojni zahtjevi i peticije građana, a na sam dan ponovnog postavljanja spomenika na trgu je vladalo veliko oduševljenje.
Spomenik je postavljen tako da je orijentiran prema jugu, a ne više prema sjeveru i Mađarskoj kao u originalnom postavu iz 19. stoljeća.
Spomenik banu Josipu Jelačiću rad je austrijskog kipara Antona Fernkorna. Postavljen je 16. prosinca 1866. godine.
O povodu 20. godišnjice ponovnog postavljanja spomenika banu Jelačiću, povjesničar dr. Ljubomir Antić objavio je članak u kojem, uz ostalo, stoji i ovo:
“Zašto je Jelačić morao odjahati sa svoga trga? Sigurno ne zbog povijesnih grijeha. Jer vodeći se tom logikom, komunističku krajnje netolerantnu vladavinu jedva da bi preživio ikoji spomenik posvećen nekoj povijesnoj osobi jer su sve bile mahom ‘klasni neprijatelji’. Jelačić je morao otići jer je u kolektivnoj memoriji naroda bio simbol sui generis. On je simbolizirao pobjednika u ratu, a Hrvati su u novoj konstelaciji mogli biti sve samo ne to. Mogli su biti kulturan narod, fina gospoda, narod ‘bogate povijesti’… ali ne ratnici, a kamoli pobjednici. Na sceni prve i druge zajedničke države njima je bila dodijeljena uloga oslobođenih, a ne osloboditelja. S tim u svezi stvaralo se uvjerenje da, za razliku od Srbina koji ‘rado ide u vojnike’, Hrvat od svih uniforma rado nosi eventualno vatrogasnu.”
dd1016
