“Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji”

"Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji"
Foto: Pixabay

Svakom čovjeku pruža se prigoda da iza sebe ostavi bolji i humaniji svijet nego što ga je dolaskom zatekao

Piše: Prof. dr. sc. Olga Carević
Ugledna znanstvenica i humanistica

Biološka ravnoteža u ekosustavu pruža čovjeku suživot s njegovim okruženjem i atmosferom, vodom i tlom te biljnim i životinjskim svijetom.

Globalne promjene koje se sve češće dešavaju u ekosustavu potakle su američkog senatora Gaylorda Nelsona da predloži masovne demonstracije za očuvanje ekosustava, posebice zemlju, poput onih popularnih antiratnih skupova na Sveučilištima u SAD-u.

Demonstracije su održane 22. travnja 1969. godine u kojima je sudjelovalo blizu 20 milijuna ljudi. U veljači 2009. godine u sjedištu UNESCO-a u Parizu službeno je promovirana i predstavljena “Planet Zemlja” koja se obilježava 22. travnja u 190 zemalja diljem svijeta uključujući i Hrvatsku.

Cilj ove inicijative je istaknuti važnost očuvanja prirodnih resursa, ali jednako i zaštiti prirodu od štetnih utjecaja koji iz posve različitih izvora dospijevaju u ekosustav.

Spomenimo samo neke poput globalnog onečišćenja zraka, vode, tla, potom radioaktivno zračenje, suvišno iscrpljivanje i iskorištavanje nenadoknadivih energenata, propadanje šuma, nestajanje životinjskih i biljnih vrsta, uništavanje staništa, globalno zatopljenje, otapanje ledenjaka i s tim u vezi povećanje razine mora kao i niz drugih ekoloških problema.

Svakom čovjeku pruža se prigoda da iza sebe ostavi bolji i humaniji svijet nego što ga je dolaskom zatekao. O tome govore i misli i riječi američkog pjesnika Henrya Wadswortha Longfellowa (1807.-1882.): “Životi velikana često nas podsjećaju da i mi možemo na odlasku ostaviti tragove u pijesku vremena…“.

Na nama je da otkrijemo načela velikana koji su nadahnjivali brojne generacije i da izaberemo način života usklađen s njihovim porukama. Jedno od takvih načela nedvojbeno je zaštita i čuvanje planeta Zemlje, ne samo za nas nego i za generacije koje dolaze poslije nas.

Sjetimo se u tom kontekstu poglavara indijanskog plemena Duwamish i poglavice Seaaltha koji je 1854. godine uputio predsjedniku SAD-a Franklinu Piercu pismo kada je bio primoran da ustupi zemljište veličine 8.100 četvornih kilometara za 150.000 dolara, dobivajući u zamjenu rezervat za indijanski narod.

Iznimnom ljepotom riječi, indijanski poglavica je između ostalog rekao: “Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji. Sve je povezano kao krv koja objedinjuje obitelj – tako je i Zemlja u srodstvu s nama. Zemlja je naša mati i sve što zadesi našu Zemlju, zadesiti će i sinove njene. Kako se može prodati i kupiti toplina ZEMLJE i NEBO? Svaka blistava borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi…Sveti su u pamćenju i u životu našeg naroda!…”

Za kraj još jedna rečenica: “Nad nama je bilo nebo prepuno zvijezda pa smo ih često promatrali i pitali se jesu li tamo namjerno ili slučajno.” (Mark Twain, Huckleberry Finn)