Najnoviji Vinski razgovori, 22. po redu, održani su u gostima – u vinariji Bolfan Vinski vrh, na vinskom imanju koje, na svega 40-ak minuta udaljenoj Hrašćini od Zagreba, u okruženju u kojem gostima ljubiteljima vinskih druženja, vinograda i prirode, pruža dio zagorskih osjećaja i tradicije – srdačnost, dobronamjernost, druželjubivost i domaćinski odnos prema gostu.
Osim degustacije ekoloških Bolfan vina okrunjenih sjajnim medaljama, dva Decantera, i prezentacije vinskog podruma u kojem ta vina stasaju, usred vinograda, na zemlji na kojoj se kroz tisuće godina uzgajala vinova loza, ovo imanje pruža prekrasan pogled, tišinu i mir koji će opustiti sva vaša osjetila i napuniti vas energijom za nastavak u svakodnevnom okruženju, a možda ćete radije rezervirati jednu od pet rustikalno uređenih soba, savršenih za one koji se žele buditi uz ptičji pjev u idiličnoj prirodi.
Tu je i restoran u kojem možete degustirati Bolfan vina uz domaće hladne nareske ili uživati u domaćoj hrani od namirnica s obližnjih OPG imanja, uz naglasak na sezonskim namirnicama, što njihov jelovnik čini kreativnim i maštovitim, jer autohtonu kuhinju prezentiraju na moderniji način. Tu je i 20 angusa, crvenih goveda, kao i 25 koka, koje možda dobiju društvo ovaca?
“U simbiozi s prirodom, nudimo samo jela čije sirovinske namirnice nabavljamo od okolnih obiteljskih domaćinstava i manjih proizvođača u krugu od 20 kilometara.”, ističe vlasnik vinarije i imanja, Tomislav Bolfan, zagrebački poduzetnik, koji je prije 14 godina upustio u vinsku avanturu i uspio.
Eko vina, koja su kod nas sada u nadolazećem trendu, možemo načelno podijeliti u dvije osnovne skupine.
Prva skupina su mlada, razigrana, užitna vina, stvorena za svakodnevnu konzumaciju. Laganih su alkohola, vrlo izražene sortnosti i svježine. Treba naglasiti da u ovom slučaju ne smijemo miješati svježinu i kiselost; vina su stvarno svježa, a nikako prekisela.
Od tih vina, publika “Vinskih razgovora” kušala je nekoliko vina iz linije Bolfan: Bolfan Riesling 2019, Bolfan G 2018 (graševinu), Bolfan Chardonnay 2017, Bolfan Sauvignon 2019 i Bolfan Muškat žuti 2017.
Druga skupina su vrlo, vrlo ozbiljna vina, kao što je kušani PRIMUS Pinot Noir 2017, a ono što posebno treba izdvojiti je njihovo igranje s maceratima (orange vina) i tu imaju nekoliko stvarno svjetskih vina.
Kušan je PRIMUS Aromano 2016, puno, mineralno i aromatično orange vino od maceriranog pinota sivog s vlastitim prirodnim kvascima, odležalo na finim talozima (sur lie metoda) u velikim drvenim bačvama od 500 litara.
Vino koje je ostavilo najbolji utisak na publiku i sve prisutne “oborilo s nogu” je orange traminac maceriran 25 dana, tri godine odležavao u bačvi od 500 L bez dodatka sumpora, a uskoro bi trebao izaći na tržište.
Bolfan se osvrnuo na ekološki pristup uzgoja grožđa i proizvodnje vina Bolfan: “Krenuli smo s biodinamičkom proizvodnjom vina i držali se Steinerovih naputaka, međutim pokazalo da se takav način proizvodnje treba prilagoditi svakoj vinariji i svakom vinu i nismo bili sasvim zadovoljni s rezultatima takvog pristupa… Zato smo izašli iz sustava biodinamike i radimo ekološka vina, no u skladu s prirodom i njenim zakonima, bez umjetnih gnojiva i bez upotrebe herbicida i pesticida. S obzirom na klimatske promjene i sve što se događa oko nas, budućnost svoje vinarije vidim u crnim vinima, tako da će ona biti sigurno pola proizvodnje, ako ne i više. Nedavno smo posadili novih 2,5 ha crnog pinota.”
“Vinski razgovori su samo jedan od načina kako širu publiku putem medija pobliže upoznati s vinarijama; nije poanta pričati samo o vinu, nego i o vinariji, jer mi preferiramo vinski turizam.”, istaknuo je Tomislav Stiplošek organizator i moderator Vinskih razgovora.
Potom je dodao: “Kako od sljedećih VR-a potpuno mijenjamo koncept događaja, tako je bilo logično da zadnje Vinske razgovore ove verzije održimo u gostima. Naravno, Bolfan Vinski Vrh, kao jedna od 7 hrvatskih vinarija s oznakom Excellence G.E.T. Star, bila je idealna lokacija za to. Više nego odlična vina, fantastičan ambijent, jako dobra kuhinja i naravno, blizina Zagrebu.” (M. Petković)
