Kada je otišao u mirovinu, Zagrepčanin Božo Odak kupio je zemljište veličine nogometnog igrališta pokraj Jastrebarskog. Primarna je ideja bila da njegova obitelj jede domaće povrće. No pojavili su se viškovi pa je počeo i s prodajom.
Boži je poljoprivreda postala strast i nije mu teško do svoje parcele gotovo svakoga dana voziti 30 kilometara kako bi radio posao koji voli, piše HRT.
“Ako mislite vrtlariti, to je kao kućni ljubimci, morate svaki dan biti u vrtu, morate svaki dan se brinuti o njemu, zalijevati, svaki dan plijeviti i onda će se rezultati vidjeti”, priča umirovljenik poljoprivrednik Božo Odak.
Osim što je svojoj obitelji želio podariti zdravu i ekološki uzgojenu hranu, htio je dokazati da se i u njegovim godinama mogu ostvarivati snovi. Treća mu je sezona vrtlarenja, uzgaja deset vrsta začinskog bilja i 35 vrsta povrća i, kaže, sve mu se isplatilo.
“U prvoj godini sam sam bunar koji je koštao devet tisuća kuna, otplatio sam zemlju koja je koštala 25 tisuća, otplatio sam dakle priključak struje koji je nekih sedam do osam tisuća kuna. Poticaje niti sam tražio niti mi trebaju, ja bih želio biti poticaj drugima da krenu mojim stopama”, govori.
Posebno je ponosan na svoju rajčicu, od staroga je sjemena; to je ona koja ima i okus i miris. Ove godine 2550 sadnica, a očekuje prinos od šest tona prekrasnih plodova.
“Znači na šest tona, to je preko 100 tisuća kuna samo na rajčicu pa onda tu dođu batati, pa grah, pa mahune, imat ću graha recimo 200 do 300 kila”, ističe.
A tu su još mrkva, peršin, patlidžani, paprike. Svakoga blaga kod Bože ima, a računica je jasna, no da bi se uspjelo, kaže, morate biti kreativni i radišni.
“Iz vlastitog iskustva vam mogu reći da za zdravo povrće nema uopće problema s prodajom. Zato mladi ljudi prihvatite se, nemojte ići u Irsku, dovoljno vam je, pronađite komad zemlje, ako ljudi neće prodati, unajmite komad zemlje i obradite ga, isplatit će vam se”, poručuje Božo Odak.
Božo tvrdi – od ovakvog načina vrtlarenja može se zaraditi i više od prosječne hrvatske plaće.
