Ibrica se prisjetio svojih početaka i trnovitog puta, prvog sviranja na skalinama ispred kluba “Labirint”, gdje ga je zapazila slikarica Jagoda Buić, oduševila se i preporučila ga Peri Gotovcu, tadašnjem glavnom uredniku u “Jugotonu”
Zapisao i fotkao: Jurica Ilić
Oni su stari znanci, još od vremena davnog “Taksija za Babilon”, kultne radijske emisije emitirane na II. programu Radio Zagreba od 1969. – do 1974., koju su vodili i uređivali Dobroslav Silobrčić, Zvonko Zmazek i Vojo Šiljak.
U to je vrijeme Ibrica Jusić već imao zvjezdani status na estradi, a dugo je samostalno nastupao u kazalištu “Jazavac” Fadila Hadžića u kavani “Medulić”. Zato je bio višestruki gost “Babilona”.
“Pa tamo sam te slušao”, rekao je Vojo Šiljak u uvodu sinoćnjeg razgovora. I odmah brzo dometnuo: “I na skalinima i još sto puta…” Fina Šiljkova vještina razgovaranja uživo i ovdje se pokazala odličnom!
Tako se Ibrica podsjetio svojih početaka i trnovitog puta, od mladenačke kazne na popravni dom u Malom Lošinju i tamošnjeg obrazovanja za tapetara, te prvog sviranja za neki zaljubljeni par na skalinama ispred kluba “Labirint”, jer ga redari nisu pustili unutra, gdje mu je s grupom svirao stariji brat i njegov veliki uzor Đelo Jusić.
Onaj par je iduću večer doveo nekoliko svojih prijatelja, a tu je slučajno prolazila već poznata slikarica Jagoda Buić i sama oduševljena mladim pjevačem i njegovom spontanom svirkom.
Kako je ona bila svakodnevno u društvu s Perom Gotovcem, tadašnjim glavnim urednikom u “Jugotonu”, preporučila mu je da ode “do skalina i vidi hoće li išta biti od tog talentiranog momka!”
Kako Pero Gotovac nije bio lijenčina, uskoro je poslušao “mladog dubrovačkog trubadura” i koliko mu se svidio, bilo je uskoro jasno, kad su u “Jugotonu” odobrene tri LP ploče “mladima”, a dobili su ih Arsen Dedić. Mišo Kovač i – Ibrica Jusić!
Ibrica tada prelazi u Zagreb, a uskoro će otići i u Pariz… No, gdje god je bio, nije propuštao ljeto i barem dvomjesečni odlazak u voljeni rodni Dubrovnik – a tamo su bile i skaline…
– Ne nikad nisam uzeo novac, premda su ga ljudi masovno nudili – sjetio se sinoć Ibrica – zarađivao sam preko godine dovoljno na koncertima, a ovo je bilo za moj gušt i moja posveta Gradu!
Reći ću odmah – tko nikad nije uživo slušao Ibricu Jusića – kao da nije ni živio… A oni koji su ga slušali, znat će o čemu govorim.
Neću prepričati baš kompletnu sinoćnju tribinu, ali Vojo Šiljak se uspio raspitati i o Ibričinim muzama (Barbara je postojala, za nju je pjesma “Ljubi sam vašu kći”) njegovim tekstopiscima (a to su redom velikani: Dobriša Cesarić, Krsto Juras, Drago Britvić, Luko Paljetak, Jakša Fiamengo, Momčilo Popadić, samo su neki od najvećih s kojima je surađivao).
Sjetio se Ibrica još i niza ljudi koji su mu pomogli ili s kojima se družio… U Parizu je upoznao i velikog pjesnika Maka Dizdara, a tamošnji su ga prijatelji nagovorili da počne skladati, i još puno divnih detalja iz svog bogatog života. Ibrica ima sina i kći, ali Šiljka je zanimalo odakle mu ta silna ljubav prema psima.
Kaže Ibrica da su mu prvog “vučjaka”, ustvari belgijskog ovčara Vagabunda, darovali prijatelji u Parizu, kod kojih je stanovao… I još puno zanimljivosti, a onda je Šiljak rekao:
– Daj da te čujemo!
I Ibrica je uz ostale pjesme otpjevao i “Trubača sa Seine”, neformalnu himnu hrvatskih emigranata i studenata u svijetu. Zapravo, to je jedna od najljepših hrvatskih rodoljubnih pjesama uopće (na Cesarićev tekst).
Ispričao je Ibrica i svoju zanesenost originalnim sevdahom (otpjevao je i famoznu “Azru”), a spomenuo je da ovih dana snima u studiju “Bajsić” s tamburaškim orkestrom HRT-a, što mu je bila i davna želja.
Zvuči nestvarno da Ibrica i u svojoj 75. godini života ide na satove pjevanja! Njegova je profesorica operna diva Dunja Vejzović i za nju ima samo riječi hvale i komplimente…
Podsjetimo da je Ibrica Jusić ovogodišnji dobitnik “Porina” za životno djelo, a već u subotu ima nastup u Osijeku
