U Kući povijesti Nacionalnog muzeja Litve u Vilniusu danas je otvorena je izložba “1 000 000 koraka: Jantarni put od Rima do Baltika” u na kojoj se nalaze predmeti iz Pretpovijesnih i Antičkih zbirki Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Na otvorenju su govorili Rimantas Mikaitis, zamjenik ministra kulture, Rūta Kačkutė, ravnateljica Nacionalnog muzeja Litve i autorica izložbe, koautorica izložbe Sigita Bagužaitė-Talačkienė i Sanjin Mihelić, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu koji se obratio prisutnima u ime svih muzeja koji su posudili predmete za izložbu. Izložba je otvorena do 8. svibnja 2023. godine.
Na izložbi 1 000 000 koraka: Jantarni put od Rima do Baltika nalaze se predmeti iz muzeja Italije, Austrije, Hrvatske, Slovenije, Poljske i Litve koji donose priču o estijskom i rimskom društvu i njihovim uzajamnim odnosima. Izložba posjetitelja upoznaje s prirodom putovanja u starom vijeku putem karata koje prikazuju Baltičko more, rijeku Nemunas i ceste koje vode do današnje Litve, načinom života različitih kultura i njihovom poimanju svijeta, uključujući i njihov pogled na žene. Također, izložba posjetitelja upućuje na istraživanje kako bi dobio odgovore na pitanja kao što su: Koliko se takozvani civilizirani svijet razlikovao od barbarskog? Da li su razlike bile brojne ili ih baš i nije bilo toliko? Što zapravo definira civilizaciju?
Uz izložbu 1 000 000 koraka: Jantarni put od Rima do Baltika izdan je katalog bogato opremljen fotografijama predmeta, za koji je Ivan Radman-Livaja, muzejski savjetnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, napisao poglavlje Život na rimskoj granici. Tekstove za kataloške jedinice predmeta iz Arheološkog muzeja u Zagrebu napisali su Ana Đukić, Ozren Domiter, Nina Gostinski, Hana Ivezić i Jana Kopáčková.
Od stotinjak predmeta iz Pretpovijesnih i Antičkih zbirki Arheološkog muzeja u Zagrebu koji se nalaze na izložbi 1 000 000 koraka: Jantarni put od Rima do Baltika izdvajamo neke od jantarnih primjeraka.
Ogrlica od osam okruglih zrna jantara i četiri u obliku bula pronađena u Prozoru kod Otočca prilikom iskopavanja 1900. godine. Zrna u obliku bula imaju sa zaglađene strane urezanu 1 do 3 paralelne linije, možda imitirajući tako školjke kauri puža. Datirana u 6. stoljeće prije Krista.
Figura konja od jantara pronađena 1897. godine prilikom iskopavanja nekropole u Vrepcu kod Gospića. Stilizirani konjić s naglašenom grivom i repom, čije su stubaste noge povezane pločicom koja je horizontalno probušena te je tako vjerojatno bio sastavni dio fibule. Datiran u 6. stoljeće prije Krista.
Figuralni prikaz erota na listu vinove loze od jantara iz groba u Topuskom. Dječačić — erot, u desnoj ruci drži košaricu od pruća punu plodova. U lijevoj ruci drži nož za obrezivanje vinove loze, dok se iznad košare s plodovima nalazi posuda za tekućinu. Dječak je prikazan s krilima na oba ramena i u pokretu tako da obrisi njegovog tijela prate oblik lista vinove loze. Iza desne ruke dječaka nalazi se košara s dosta velikim plodovima koji bi mogli predstavljati, s obzirom na nezgrapnost i neproporcionalnost cijelog prikaza, grožđe. Datiran u kraj 2. stoljeća.
Vreteno od jantara narančaste boje iz groba u Topuskom. Sastoji se od profiliranog prstena s otvorom, na donjoj strani kojega se nalazi utor s navojima. Na taj se navoj navijao donji dio vretena u obliku tordiranog štapa koji se pri dnu lagano sužava i završava profiliranim ukrasom. Treći dio samo je djelomično sačuvan, a predstavlja dio gornjeg dijela vretena, također tordirani štap koji je vjerojatno završavao slično poput donjeg dijela, s razlikom što je bio čvrsto utisnut u utor prstena te nije bio pomičan. Datirano u kraj 2. stoljeća
Organizatori izložbe 1 000 000 koraka: Jantarni put od Rima do Baltika iz Nacionalnog muzeja Litve u Vilniusu poručuju „Nakon što prošetate ovom izložbom, možda ćete početi gledati jantar i naše pretke u potpuno drugačijem svjetlu… Možda ćemo, gledajući unatrag iz današnje perspektive, shvatiti da se ljudi zapravo uopće ne mijenjaju toliko. Želimo isto što su stari Rimljani i Esti tražili: ono što mi sami nemamo. Ili možda stvari koje već imamo, ali ne cijenimo. A s kim bismo više trebali povezati jantar – s Estima ili s Rimljanima? Tko je zapravo odredio njegovu vrijednost kao razmjenjivog dobra: kupac ili prodavač? Svaki predmet na ovoj izložbi priča priču – samo moramo slušati.“
