Vođa hrvatskog narodnog preporoda, ilirac, jezikoslovac, književnik i političar Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine u Krapini.
Studirao je u Beču, Grazu i Pešti, a doktorirao je u Leipzigu. Još za vrijeme studija izado je knjižicu Kratka osnova hrvatsko-slavenskoga pravopisanja u kojoj je reformirao hrvatski pravopis prema češkom uzoru. Ovaj revolucionarni pravopisni pothvat uskoro su prihvatili Hrvati, ali dijelom i Slovenci, Srbi i Crnogorci.
Valja napomenuti da je prihvaćanje Gajevog jedinstvenog pravopisa bio najvažniji korak hrvatskog nacionalnog preporoda jer do tada u cijeloj Europi, najvjerojatnije, nije bilo zemlje u kojoj se rabilo toliko najrječja kao u Hrvtaskoj.
Slobodno možemo reći da je Ljudevit Gaj najzaslužniji što danas govorimo štokavski i što pišemo slova č, š, ž.
Gaj je 1832. u Zagrebu okupio skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof Janko Drašković, koja je počela planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje.
Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja.
Na oblikovanje Gajeve hrvatske i slavenske ideologije, koju je s vremenom mijenjao i dograđivao, uvelike su utjecali teorija o ilirskom podrijetlu južnih Slavena, legenda o braći Čehu, Lehu i Mehu koja je stvarala sliku slavenskoga jedinstva.
Godine 1835. Gaj pokreće novine Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka, koje će uskoro preimenovati u Danicu ilirsku u kojima propagira ideju ilirizma.
Njegova ideja pokazala se iluzornom jer su uz ilirski pokret pristali samo Hrvati (uz iznimku Slovenca Stanka Vraza), a već 1843. godine kralj je zabraio uporabu ilirskog imena. Nakon toga gasi se ilirski zanos te njegovi prvaci vraćaju u hrvatske okvire , a Gajeve novine mijenjaju ime u Narodne novine, ali i gubi vodeću ulogu u narodnom preporodu. Ponovno je imao znatnu ulogu u političkom životu u revolucionarnoj 1848., kada je vodio Narodnu skupštinu Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Surađivao je s banom Jelačićem, ali nakon afere u kojoj ga je bivši srpski knez Miloš Obrenović optužio da je u njega iznudio novac i preuzeo ga u banovo ime, njegova se politička karijera naglo gasi, iako mu krivnja nije nikada dokazana. Nakon afere napuštaju ga i najvjerniji suradnici.
Ljudevit Gaj u Zagrebu je utemeljio tiskaru, a bavio se i književnošću. Njegova pjesma Još hrvatska ni propala postala je nacionalnom budnicom i simbol otpora prema Mađarima i Habsburgovcima. Ambiciozno povijesno djelo Dogodovština Ilirije velike ostalo je nedovršeno i neobjavljeno.
Ljudevit Gaj preminuo je 1872. godine u Zagrebu i pokopan je na groblju Mirogoj.
Izvor: Povijest.hr
