Na današnji dan, 10. prosinca 1991., napustio nas je pjevač i skladatelj Karlo Metikoš alias Matt Collins, rođeni Zagrebčanin koji je svoju pjevačku karijeru započeo u domovini, a potom i u Parizu gdje se 1961. afirmirao pjesmom “En écoutant la pluie (Ritam kiše)”.
“Karlo Metikoš, ili pak Matt Collins, bio je naš Buddy Holly, Chuck Berry i Fats Domino, naš Elvis, Jerry Lee i Cliff istovremeno; za domaći rock ispisao je prve stranice jednako kako su to oni učinili za planetarni; bio je prvi koji je kod nas izveo i snimio katalog nezaobilaznih rock’n’roll standarda i prvi je, nadahnut njima (najčešće zajedno s Krajačem) napisao svoj mali album tinejdžerskih himni. No, one to nažalost nikad nisu zaista i postale, javljajući se u trenutku tranzicije, kada su Beatlesi mijenjali estetiku i značaj pop glazbe, ostale su usamljene i zaboravljene, uostalom kao i u velikoj mjeri i on sam.
Tako će kod nas beat generacija predvođena Mlinarčevom Grupom 220, Indexima i Kameleonima – koja se praktički javlja usporedo s Collinsovom diskografijom – biti ona kojoj će se priznati autorska kreativnost i zajedništvo u ravni globalnog , kulturnog, i umjetničkog kolektiviteta. Matt Collinsu priznat ćemo mjesto našeg proroka ili možda apostola rocka”, napisao je jedan od njegovih suradnika, Siniša Škarica, u knjižici “The Ultimate Collection” izdanja.
Pjevačku karijeru je početkom sedamdesetih zamijenio skladateljskom, a uz Ivicu Krajača napisao je kultne pjesme za svoju životnu odabranicu, Josipu Lisac. Sudbonosni susret Josipe Lisac i Karla Metikoša dogodio se u Petrinji, 6. veljače 1971. godine, na dan koji će poslije godinama slaviti kao Valentinovo. Vidjevši ogroman pjevački potencijal u Josipi Lisac, Karlo počinje skladati samo za nju.
Ona postaje njegova muza i životna partnerica. Od prvog konceptualnog albuma “Dnevnik jedne ljubavi”, antologijskog rock albuma, jedinog glazbenog dijela nagrađenog Porinom za antologijsko ostvarenje hrvatske glazbe, prve domaće rock-opere “Gubec-beg” u kojoj je Josipa briljirala u ulozi Jane, glazbu je zadužio i prekrasnim pjesmama, hitovima koji čine okosnicu Josipine zadivljujuće, gotovo 55 godina duge karijere.
“Pišem ti davno obećano pismo, ljubavi. Rekla sam da ću kad tad napisati pismo poput tvojih eseja. Poput tvojih kratkih pisama. Od desetak stranica. Htjela sam ga napisati prije, ali… vrijeme ionako nije važno. Ono ne znači ništa. Volim te. Govorim to u sebi dovoljno glasno dok ti pišem obećane riječi. Uglavnom noću. Uglavnom kada kiši. Ti si volio kišu, ti tako nježan i suptilan poznavao si njen jezik,… a ja… ja je polako prihvaćam, nije mi više tako grozna. Ne bojim se kišne groznice koja me povremeno obuzme, navikla sam s njom živjeti. I kada kiša useli u mene i pada danima, znam s njom. Sve bitno je ionako u nama. Mi u sebi imamo Svemir. Ne treba nas tamo lansirati da bismo ga pronašli. Dotakli smo ga odavno… ja… od onog trenutka kada sam dotakla tvoj pogled, kada sam u tvojim očima ugledala sebe i svjetlo koje me obasjavalo na našem putovanju kroz život. Taj pogled bio je dovoljan. Tada nisam znala da sam vidjela sav smisao i bogatstvo našeg postojanja. Da sam vidjela nas.” (ulomak iz Pisma Karlu, Romana Brolih)
Ljubavnu priču Josipe Lisac i Karla Metikoša prekinuo je njegov prerani odlazak, 10. prosinca 1991. godine, a od tada do danas Josipa Lisac svaki koncert posvećuje upravo Karlu.
“Za dva kovčega slave” naslov je knjige koja je zahvaljujući Croatija Recordsu objavljena u posebnom izdanju “Priča – Matt Collins / Karlo Metikoš”.
Uz memoare koje je Matt Collins 1971. pisao za tadašnji “Plavi vjesnik” o tome kako je osvojio Pariz i stekao svjetsku slavu, nalazi se i knjiga nota za 27 pjesama koje je napisao Josipi, ali i njegova dvostruka kompilacija pjesama, “The Ultimate Collection”, s 40 izvornih snimaka.
Karlo Metikoš / Matt Collins bio je jedan od najtalentiranijih, najintrigantnijih i najkarizmatičnijih pjevača rocka s ovih prostora i skladatelj koji je svojim djelima zauvijek obogatio glazbu.
dd1210
