Otkako je u zagrebačkom diWine baru pokrenut “Vinski čvenk”, koji je kombinacija vođene vinske prezentacije i druženja uz vino, taj je projekt ugostio ukupno šest vinarija od čega čak pet iz najrazvijenije hrvatske vinske regije – Istre.
Iako većinu vina prodaju na lokalnom i vrlo “gladnom” tržištu vlastite regije, činjenica da Istrani ne zanemaruju svoje zagrebačke kupce govori o njihovoj profesionalnosti, ali i o uzajamnoj ljubavi Zagreba i Istre.
Tako su se krajem listopada na sve popularnijem Čvenku predstavila Vina Zigante, a sredinom studenog u diWine je stigao legendarni Bruno Trapan sa suprugom Irenom Šoštarić, što je njihov prvi prezentacijski nastup u Zagrebu nakon dugih pet godina.
U oba slučaja, ovaj šarmantni vinski bar bio je popunjen do posljednjeg mjesta, a posjetitelji su vidno uživali u sljedovima finih vina i malih sljubljenih zalogajčića te u razgovoru s vinarima.
Vina Zigante koja je predstavljao predstavnik vinarije Zoran Manojlović, oduševila su nas čistoćom terroirskog izričaja, ali i izvrsnim omjerom cijene i kvalitete. Kušali smo njihov lepršavi charmat pjenušac Chloé, a zatim i znatno ozbiljniji Vero – također napravljen od malvazije – koji je svojim punim tijelom, maslačnim notama i dugačkim aftertasteom pravi primjer znalački odrađene tradicionalne šampanjske metode.
Uslijedila je mirna malvazija, odležana kupaža malvazije i sauvignon blanca Sv. Pelaj, Solei – visoko alkoholni no sjajno izbalansirani Rosé od rijetke muškat ruže te na poslijetku teran ugodnih tanina i zavodljive arome bobičastog voća.
Osim o vinima, razgovaralo se i o vinariji – vinogradima, položajima, tradiciji i posvećenosti već četvrte generacije vinara – ali i o umjetnosti. Vinariju Zigante smještenu u malom istarskome mjestu Kostanjica redovno, naime, posjećuju likovne kolonije koje u podrumima oslikavaju bačve.
Kultni Bruno Trapan na Čvenku se pak našao u “nezgodnom” položaju između – dvije Irene. Vlasnice diWine bara Irene Lučić i vlastite supruge Irene Šoštarić. Ovu vinarsku obitelj čine Irena, Bruno, četiri djevojčice i čak devetnaest pasa, a saznali smo što je utjecalo na prelazak na biodinamiku…
“Kada sam upoznao Irenu odmah sam znao da je ona moja srodna duša. Osim što sam odmah pohrlio u podrum kako bih njoj u čast napravio dosad najbolje vino, od moje omiljene sorte syrah, počeo sam shvaćati biodinamičke principe o kojima Irena zna jako puno. Iako sam i danas ‘nevjerni Toma’, jer još učim, dobio sam dovoljno dokaza da ta priča ima smisla. Jedan od trenutaka u kojem sam se uvjerio u moć biodinamičkog pristupa bio je taj kada nisam mogao dočekati da se moja malvazija Uroboros razbistri. Činilo se da je nešto pošlo po zlu te sam bio uvjeren kako će mi čitava berba propasti. No tada je Irena izračunala točan datum kada vino treba pretočiti, uzevši u obzir ne samo mjesečeve mijene već i druge važne parametre koji utječu na našu lokaciju. Nisam imao što izgubiti, te sam učinio točno kako je rekla. Već idući dan vino se počelo bistriti i proces se vratio u svoj normalni tijek. Danas je Uroboros iz te godine jedno od naših najprodavanijih i najnagrađivanijih vina”, ispričao nam je Bruno.
U line-upu od pet Trapan etiketa, već je sami početak bio “žestok”. Kao piće dobrodošlice poslužena je upravo spomenuta odležana malvazija Uroboros iz 2020. godine. Uslijedio je macerat malvazije Istraditional (2018), tijekom čijeg kušanja smo saznali priču o tome odakle potječe istarska tradicija odležavanja vina u bačvama od bagrema.
A zatim “crnjaci” – Irena 39;s Cab, čisti i precizni cabernet sauvignon iz 2019. godine, kupaža syraha i terana pod nazivom The One i naposlijetku – vino kojeg je inspirirala čista ljubav – Moia syrah iz 2017., godine kad su se Bruno i Irena upoznali.
No osim što su dokazali kako ljubav uistinu čini čuda, Bruno i Irena također su (do)kazali kako iskrena biodinamika, doduše uz puno rada i truda u vinogradu, može dati precizna i sortna vina, bez pogrešaka u vinu koje se biodinamičarima često zamjeraju te koja, ništa manje važno, imaju itekako dobru tržišnu prolaznost.
Wine Station Trapan, smješten u malom mjestu Šišan na jugu Istre, ciljano posjećuju putnici-namjernici iz cijelog svijeta, a pohvale nerijetko dobivaju i od zahtjevnih francuza poznatih po tome što “priznaju” samo francuska vina.
Inače, tradicija odležavanja vina u bačvama izrađenim od drveta bagrema potječe iz razdoblja kada je Istra bila pod vlašću Mlečana. Mlečani su obilno koristili istarske resurse hrasta za izradu svojih brodova, te je svaka druga namjena bila strogo zabranjena. Za svaki posječeni hrast bilo je potrebno imati certifikat o prodaji Mletačkoj republici.
Vinari su tako bili prisiljeni pronaći zamjensku sirovinu za izradu bačvi, za što se bagrem pokazao vrlo prikladnom. Danas su vina odležana u bagremovim bačvama jedan od prepoznatljivih aduta svjetski poznatih istarskih vina.
