Kakvi su običaji Martinja, blagdana posvećenom vinskom svecu sv. Martinu, te kako se taj svetac obilježava u šest zemalja srednje Europe od Slovenije, Austrije, Italije, Njemačke do Mađarske i Hrvatske čuli smo na radionici vinskih stručnjaka Tomislava Tuđena i Jure Andrijaševića iz tvrtke “Hrvatska na čašu” održanoj u zagrebačkom diWine baru.
“Martinjski običaji i tradicija nisu izumrli, već se u nekim zemljama srednje i zapadne Europe njeguju i prije dana sv. Martina, koji se obilježava 11. studenoga, kada su završavali radovi u vinogradu, odnosno u polju, te su oni značili kraj ratarske godine i početak nove godine kao i nadu za preživljavanje dugog razdoblja zime, za koju se valjalo dobro pripremiti u minulim stoljećima”, kazao je uvodno Andrijašević, koji je zajedno sa Tuđenom pripremio i odabrao ovom prilikom ne mlada već vrhunska vina tipičnih stilova ili sorti koja su prigodno popratila priču o martinjskim običajima u spomenutih šest zemalja.
Jesti, piti i veseli biti!
Prema njihovim riječima, Martinje se kod nas dominantno štuje u sjevernim krajevima Hrvatske, bilo da je to Zagorje, Međumurje ili Slavonija, baš kao i drugi vinski svetac, sv. Vinko. Kao svetac iz prvih stoljeća Crkve, univerzalno ga štuje čitav kršćanski svijet.
Malo je falilo da guske, koje to sada plaćaju glavom, nisu otkrile rimskog vojnika Martina, da vinogradari i vinari ne dobiju svoga zaštitnika. Sveti Martin od Toursa nebeski je patron Francuske, svetac vojnika, konjanika i konja, izliječenih alkoholičara, prognanika, ali i Švicarske papinskegarde.
Rimski vitez porijeklom iz zapadne Panonije, rođen je kao sin vojnog časnika u garnizonu na limesu (granici) Rimskog Carstva. Bio je poznat kao blag i milosrdan čovjek. Kao mladić bio je unovačen u carsku gardu te se obučavao na jugu Galije (današnje Francuske). Kako legenda kaže, tamo je jednom prilikom sreo prosjaka koji se smrzavao te ga zagrnuo svojim vojničkim plaštom nakon čega je naglo zatoplilo pa se period jeseni prije nasrtaja prvog mraza i zime u mnogim krajevima zove “martinjskim ljetom”.
Zaredio se u samostanu u Galiji, u Poitiersu, ubrzo nakon toga je posvećen za biskupa 370. godine, navodno protiv svoje volje. Naime, prema legendi, nakon smrti biskupa Hilarija od Toursa upravo su Martina izabrali za novog biskupa.
Redovnik Martin koji je kanio provesti ostatak života u postu i molitvi sakrio se od mase u peradarnik pun gusaka koje su ga otkrile svojim gakanjem te tako zapečatile njegovo uzvišenje na biskupsku čast. Martin je preminuo 8, a pokopan 11. studenoga 397. godine, što je dan koji se slavi kao njegov spomendan još od srednjeg vijeka.
Zbog principa da “kada vani nema mnogo svjetla, svjetlo moramo nositi u sebi”, kojeg je Martin pronosio tijekom života, na njegov dan slavi se nada u ponovni dolazak proljeća, kojeg tek treba dočekati (živ i zdrav) nakon duge i hladne zima koja prethodi.
Drugim riječima “jesti, piti i veseli biti” glavni je moto Martinja u većini hrvatskih krajeva, a ništa manje to nije ni u drugim zemljama, koje su malo proširile ovaj vinski dan. Pa je tako, primjerice u Nizozemskoj i Njemačkoj, Martinje uvod u karneval. Od Mađarske do Francuske pa nekad sve do Švedske, kako ističe naš vinski dvojac, organiziraju se krijesovi i plesovi posvećeni Martinju.
Kod nas je ove godine općina Sveti Martin na Muri, za ovaj običaj od Vlade dobila status nematerijalne kulturne baštine – što govori o važnosti ovog običaja na području Međimurja. U Dalmaciji se pak na Martinje pa sve do Božića jede kumpet ili ćupter ili mantala. To je slastica od ukuhanog grožđa uz dodatak orašastih plodova, preteča današnjih žele bombona.
Zakup zemlje za Martinje
U Njemačkoj se martinjski krijesovi pale već u listopadu, a “rimski vojnici” šeću vinogradima i ulicama u studenome te darivaju djecu. Mlada vina, prati i odgovarajuća kulinarska ponuda s peradi, šufnudlama ili leberknedlama te kolačićima u obliku čovječuljka s lulom, punima slatkih začina, ali i slatkim martinjskim perecom.
Naučili smo puno o poznatoj vinskoj regiji Mosel, jednoj od ukupno trinaest vinorodnih regija Njemačke, iza kojih je tradicija od čak 2000 godina vinogradarstva, što bi zahtjevalo i posebenu radionicu.
U njemačkom Porajnju 11. studenoga počinje sezona karnevala, starih pretkrščanskih običaja kojima su se diljem Europe tjerali demoni zime, koji započinju slikovitim povorkama u Düsseldorfu i Kölnu, traju cijelu zimu, a kulminiraju pokladnim svečanostima.
Kako smo saznali na dijelu radionice na kojem smo kušali vino iz Pieropana, vinskog kanona za Soave i utemeljitelje tamošnjih “cruova”, za Martinje su koloni mogli postati zakupci zemlje, što je bio običaj još od staroga Rima, čiji je car Marcus Aurelius Probus masovno dao saditi vinovu lozu uz rimski limes prema barbarskom svijetu uz krilaticu: Gdje ima vina, tamo je civilizacija… Vino je dugo vremena služilo i kao platežno sredstvo, poput žita.
Martinje nas je odvelo i u Austriju, gdje smo kušali vrhunski cuvée St. Laurenta i Zweigelta te naučili mnogo o spomenutim sortama, ali i običajima i delicijama austrijskog martinja. Od gusjeg pečenja s knedlama i dinstanim kupusom pa do kesten-pirea s tučenim vrhnjem. O djeci koja hodaju od vrata do vrata s lanternama ili repama u kojima gore svijeće te bivaju darivana. Takvi običaji označavaju i početak kolendi, adventskih i božićnih napjeva.
Na hrvatskim martinjskim običajima kušali smo i znamenito crno Venje iz 2009. velikog Ivana Enjingija, koje je i nakon 15 godina u odličnoj formi. Vino je odležalo 18 mjeseci u barrique bačvama od slavonskog hrasta, drvetu kojega osobito cijeni vinska industrija Italije. Ovaj zreli cuvée priča priču o strasti prema vinu, ali i o potencijalu i kvaliteti sirovine kojom obiluju naše šume, koju u pravilu izvozimo kao sirovinu da bi nam se vratile kao gotov proizvod po višestruko uvečanoj cijeni, ali to je već neka druga, manje lijepa priča, upozorava Andrijašević.
Ekološki pristup u vinogradima je novi trend
Samozatajni i radišni Tuđen, koji je jedan od “krivaca”, što je istarska malvazija prva kod nas dobila i svoju posebnu vinsku čašu, drži da nije svejedno iz kakve se čaše pije vino, bilo to za Martinje ili nekim drugim povodom. Istina, napominje, čaša ne može od lošeg vina napraviti dobro, ali ona jako utječe na njegov okus i treba dobro paziti na njihov izbor.
Zbog toga oni na svojim radionicama tom dijelu posvećuju veliku pažnju, nastojeći svako vino poslužiti u čaši koja najbolje naglašava njegove kvalitete.
Na početku smo kušali zanimljiv, potpuno ekološki proizveden Pet Nat od sorte ranina (dišeča ranina) iz Radgonskih Gorica, čijih se 60-ak ha vinograda nalazi na samoj granici sa Austrijom. Tamo je još prije 170 godina skovana riječ – penina, što je danas i službeno naziv za pjenušce proizvedene u Sloveniji, sve ostale nazivaju – peneča vina.
Uz to, ističe nužnost ekološkog pristupa u obradi vinograda, što je novi trend, koji često rezultira boljim rezultatima u kvaliteti i ekspresivnosti vina što vinogradare u zahtjevnoj godini, kao što je bila ova, stavlja pred dodatne izazove. Dobro vino zahtjeva redukciju prinosa, nerijetko i ručnu berbu i selekciju grozdova.
Za sam kraj radionice zasladili smo se s Tokajcem, jednim od najslavnijih slatkih vina svijeta kojeg još zovu i “vino kraljeva – kralj vina” koje dolazi iz vinograda s krajnjeg sjeveroistoka Mašarske, blizu granice Ukrajine i Slovačke, koja se skupa s Portom bori oko titule za najstariju svjetsku vinsku denominaciju. Od slikovitih običaja za mađarsko martinje su spomenuli “lov na guske” u vinogradima, pjesme i plesove u narodnim nošnjama, ali i vinskim gulašem, mladim vinom te – kuhanim vinom koje se često tradicionalno kuha i poslužuje u loncima u samom vinogradu.
Obilježavanju Martinja, kroz cijeli mjesec studeni, diWine bar je pristupio na način da u ponudu stavi međimursko MLADO. Vino vinarija Horvat i Cmrečnjak. A vi ga, predlažemo, obilježite uz tradicionalnu patku, uz koju će se sjajno nadovezati mlada frankovka ili portugizec, koje – obavezno – valja konzumirati u dobrom društvu ljudi s kojima ste izabrali “prezimiti”. Jer kako smo u radionici više puta ponovili – Martinje znači jesti, piti i veseli biti!
Foto: Irena Lučić
