U nedjelju je preminuo veliki glumac i redatelj, dugogodišnji ravnatelj kazališta Komedija, začetnik tzv. Zagrebačke škole mjuzikla…
Vlado Štefančić, rođen u Vukovaru 1931., gotovo cijeli svoj radni vijek proveo je u “Komediji” – kao glumac, redatelj, i u jednom periodu ravnatelj, unoseći promjene na hrvatsku kazališnu scenu: začetnik je tzv. Zagrebačke škole mjuzikla, potičući i stvarajući glazbeno-scenska djela ovoga žanra, kako stranih tako i domaćih autora, navodi se u njegovoj biografiji objavljenoj na web stranici kazališta Komedija..
Autor je gotovo dvije stotine kazališnih predstava i više od tisuću radijskih i televizijskih emisija. Režirao je više od stotinjak predstava u zemlji i inozemstvu: od velikih spektakala, kao što su postava Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog u pulskoj Areni, preko prvih domaćih rock-opera, glazbenih komedija i mjuzikala, do iniciranja i realizacije nove „Komedijine“ scene početkom 2000.-ih na Jarunu.
Kao redatelj, ali i dugogodišnji ravnatelj Kazališta „Komedija“, potiče i realizira prvi veliki i najpoznatiji hrvatski mjuzikl Jalta, Jalta, kao i mjuzikle Dundo Maroje, zatim prve rock-opere na ovim prostorima – Gubec-beg i Grička vještica. Usto, potpisuje režije mnogo ponajboljih stranih mjuzikala, kao što su Čovjek iz Manche, Jadnici (prije West Enda i Broadwayja!), Guslač na krovu, My Fair Lady, Kosa, rock-operu Jesus Christ Superstar, opereta Zemlja smiješka, Šišmiš, Vesela udovica, Kod bijelog konja, Noć u Veneciji, Barun Trenk, Kneginja čardaša i Grofica Marica, opere Lucia di Lammermoor te komičnih opera Seviljski brijač i Gospoje i husari. „Otac hrvatskog mjuzikla“ režirao je domaće mjuzikle Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je golMilana Grgića i Alfija Kabilja, Lady Šram Nine Škrabea i Arsena Dedića, Dan od amora Luke Paljetka i Đele Jusića, O’kaj Borisa Senkera, Tahira Mujičića i Nine Škrabea, Tko pjeva zlo ne misli Alfija Kabilja i Drage Britvića i brojne druge. Osim u matičnoj „Komediji“, režirao je i u ostalim kazališnim kućama – spomenimo na primjer mjuzikle Karolina Riječka u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Slavonska rapsodija u HNK u Osijeku i. Vrijedno je navesti da je u novom tisućljeću iznova postavio mjuzikle „Dundo Maroje“ (2008.), „Jalta, Jalta“ (2010.), te rock-operu „Gubec-beg“(2012.).
Osim kao redatelj, Vlado Štefančić djelovao je i kao vrlo uspješan glumac; stariji Zagrepčani pamte ga iz „Komedijinih“ opereta Mala Floramye (I. Tijardović), Kod bijelog konja (H.Müller-R.Benatzky), Spli’ski akvarel (I. Tijardović), Grofica Marica (E. Kalman) i Šišmiš (J. Strauss) te komedija Matijaš grabancijaš dijak (T. Brezovački), Charlyjeva tetka (B. Thomas),Utopljenici (J. Nestroy), Dvanaest stolica (Iljf i Petrof – De Tis), Zlatni dečki (N. Simon) i mjuzikala poput Obećanja, obećanja (N.Simon-B.Bacharach); na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu također je ostvario brojne uloge, ovdje ćemo spomenuti one u predstavama Bosonogi u parku (N. Simon) i Pobrinimo se za Ameliju (G. Feydeau), a ne smije se izostaviti niti njegova uloga u kultnoj predstavi Dubrovačkih ljetnih igara – Goldonijevoj Kafetariji u režiji i prilagodbi Tomislava Radića, koja se, nakon premijere 1978., na repertoaru Igara održala punih deset godina.
Vlado Štefančić dobitnik je nagrade “Marul” 1966., a Zagreb mu odaje priznanje dvjema nagradama grada Zagreba (1973. i 1994.). Godine 2006. nagrađen je nagradom „Vatroslav Lisinski“ Hrvatskog društva skladatelja za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu, a godine 2000. Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske dodjeljuje mu Nagradu Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
