Završena su zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu Stenjevec – crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zagrebu koja je provodio Arheološki muzej u Zagrebu.
Istraživanja su pokazala svu slojevitost ovog lokaliteta i potvrdila njegov veliki potencijal, a rezultati istraživanja vrlo su vrijedni i zanimljivi.
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u zagrebačkom naselju Stenjevec oštećena je u seriji potresa 2020. godine. U okviru sanacije, između ostaloga, provode se i radovi na konstruktivnoj obnovi zvonika. Radovi obuhvaćaju iskop uokolo zvonika (istočna, sjeverna i zapadna strana) do dubine 2 m. Budući da je riječ o građevini koja je zaštićeno kulturno dobro (Z-719) te da je na širem području oko crkve istraženo srednjovjekovno te rimskodobno groblje kao i tragovi naselja (nalazi i dokumentacija pohranjeni su u AMZ), izvođačima radova propisan je od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode arheološki nadzor prilikom izvođenja spomenutog zahvata. Građevinske radove na sanaciji crkve izvodi tvrtka Loading d.o.o. iz Zagreba.
Arheološki nadzor te potom i zašitna arheološka istraživanja na lokalitetu provele su djelatnice Arheološkog muzeja u Zagrebu u razdoblju od 9. do 25. studenoga 2022. godine na području istočne strane zvonika te uz sjeverozapadni zid sakristije te od 23. veljače do 12. svibnja 2023. godine na području sjeverne i zapadne strane zvonika (ukupno 64 radna dana).
Stručna voditeljica istraživanja bila je Maja Bunčić, a zamjenica voditeljice Anita Dugonjić, obje više kustosice iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. U istraživanjima su sudjelovale i Miljenka Galić, viša kustosica dokumentaristica, Ana Solter, muzejska savjetnica dokumentaristica te Ana Đukić, viša kustosica iz AMZ-a. S obzirom na trenutni karakter nalazišta (gradilište), vremenske uvjete i rokove izvršenja, istraživanja su bila zahtjevna, no rezultati istraživanja vrlo su vrijedni i zanimljivi.
Potvrđene su već poznate arheološke faze na ovome lokalitetu (antika, razvijeni i kasni srednji vijek), a istražen je i novovjekovni horizont ukopavanja o kojemu do sada, na ovome lokalitetu, nisu postojali arheološki podaci.
Ukupno je evidentiran i istražen 171 grob od kojih je određeni broj samo parcijalno očuvan odnosno istražen. Razlog tomu je što je pokapanje uz crkvu, u ovome slučaju uz temelje zvonika, bilo gusto te su naknadni ukopi oštetili starije nivoe ukopa, a temelji zvonika također su oštetili (presjekli) određeni broj grobova. Pokojnici su, u većini slučajeva, bili položeni u drvene ljesove od kojih su ostali očuvani željezni čavli. Orijentacija grobova je uglavnom zapad (glava) – istok (noge) s blagim otklonima u orijentaciji. Sahranjivanje na ovome položaju prati se od kraja 12. / prve pol. 13. sve do 18., moguće i do početka 19. stoljeća. Ipak, u većoj su mjeri zastupljeni novovjekovni grobovi (16.-18. st.).
U grobovima i uokolo njih pronađeni su nalazi koji se mogu podijeliti na nekoliko skupina: predmeti osobne pobožnosti (križevi, svetačke medaljice, dijelovi krunice), dijelovi odjeće / nošnje (kopče, igle, ostaci tkanine), nakit (prstenje, broševi, sljepoočničarke) i kovani novac. Od ukupnog broja grobova, njih 55 (32 %) imalo je neki od nalaza uz sebe.
Osim nalaza koji su pripadali pokojniku, u zemlji – zapuni grobova – pronađeni su i ulomci srednjovjekovne i rimskodobne keramike, stakla te tesera (kamene kockice od mozaika).
U sondi uz sjevernu stranu zvonika pronađena su i četiri groba koji potječu iz razdoblja kasnog srednjeg vijeka. Razlikuju se po grobnoj strukturi koju karakterizira nadgrobni kamen. Riječ je o grubo obrađenim i neukrašenim monolitnim pločama čije se dimenzije kreću od 180-120 cm dužine i 66-70 cm širine. Druga važna karakteristika tih grobova su višestruki ukopi, odnosno u raci ispod ploče ukopano je više individua. Prema nalazu brončane kopče za plašt koja se nalazila na prsima pokojnika (G-21), ta se skupina grobova, za sada, može datirati u 14. stoljeće.
Jedini grob koji se sa sigurnošću može pripisati razdoblju razvijenog srednjeg vijeka (12.-13. st.) je posljednji istraženi grob (G-171) u kojemu su uz lubanju pokojnika (vjerojatno pokojnice) pronađene velikoformatne brončane S-karičice.
Osim srednjovjekovnih i novovjekovnih nalaza, pronađeni su i ostaci rimske arhitekture te pokretni nalazi. U sondi uz zapadnu stranu zvonika (pročelje crkve) pronađena su dva zida koji se pružaju u smjeru istok – zapad. Na tom dijelu sonde zadnji (odnosno najstariji) ukopi bili su na samome zidu. Od pokretnih nalaza koji datiraju u rimsko razdoblje (2.-3. st.) pronađeni su ulomci keramičkih posuda, novac, brojni ulomci građevinskog materijala (opeke, tegule, imbreksi), tesere te komadići oslikane žbuke (freske). Sve to ukazuje da se na prostoru današnje crkve nalazila antička građevina s oslikanim zidovima i podnicom od mozaika.
Svi prikupljeni nalazi i uzorci (kosti) pohranjeni su u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a kosti pokojnika će nakon pranja biti podvrgnute bioantropološkim analizama kako bismo dobili podatke o dobi i spolu pokojnika, traumama, bolestima, prehrambenim navikama itd., te sveukupno dobili jasniju sliku o životnim uvjetima stanovnika srednjovjekovnog i novovjekovnog Stenjevca. Po završetku tih analiza, u dogovoru sa župnikom Vjekoslavom Meštrićem, kosti će se vjerojatno pokopati u kosturnicu.
Predmeti pronađeni u grobovima trajno će biti pohranjeni u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Prvi korak koji slijedi nakon istraživanja je konzervatorsko-restauratorska obrada koja će se provesti u Konzervatorsko-restauratorskom odjelu (laboratorij za obradu arheološkog metala i materijala organskog porijekla) Arheološkog muzeja u Zagrebu. Tada će biti moguća njihova daljnja stručno znanstvena determinacija, objava i prezentacija. Dugoročno, u planu je uključivanje ovih nalaza u okviru muzejskog stalnog postava.
S obzirom na povijest dugogodišnjih istraživanja Arheološkog muzeja u Zagrebu u Stenjevcu tijekom 1980-ih i 1990-ih godina, ne zaboravljajući i ona krajem 19. stoljeća, i ovogodišnja su zaštitna istraživanja pokazala svu slojevitost ovog lokaliteta i potvrdila njegov veliki potencijal.
