Mate Violić Matuško iz Potomja na poluotoku Pelješcu diplomirani agronom i u vremenu od 1990. do 1997. uspješno je vodio PZ Dingač.
Od 1998. počinje svoj privatni vinarski put. Franjo Francem za njega je rekao: “Matuško je ispekao svoj zanat u PZ Dingač i tada smo već prepoznali da zna posao, što bi rekli Dalmatinci – ima mota…”
Prve butelje plavca malog je napunio početkom veljače 1998., a zatim su slijedile godine u kojima je usporedo sa povećavanjem površina vinograda polako gradio podrum.
Danas podrum ima ukupno oko 2500 metara kvadratnih a tijekom godine prođe i 70000 vinskih zaljubljenika iz svijeta i Hrvatske. Vinarija ima svoj podrum u Dubrovniku u starom gradu, predstavništva u Splizu i Zagrebu.
Vina se osim u susjedne zemlje BiH, Crnu goru i Srbiju izvoze u Austriju, Njemačku, Englesku i značajne količine u više navrata u Kinu. Godišnje se na vlastitih 20 hektara – Dingač, Postup, Župa pelješka i 5 hektara pod graševinom i chardonnayem proizvede prosječno oko 350.000 butelja.
I u Svetoj Nedjelji na Hvaru na izvrsnoj lokaciji je još oko jedan hektar zasađen plavcem. Naravno, najpoznatija i najjača lokacija je Dingač na južnoj poziciji poluotoka dugačak oko 10 kilometara a tunel iz Potomja do tamo je probijen sredinom sedamdesetih godina.
Kao što ističe i Matuško i svi drugi vinari ovoga kraja sretni su da njihovu lozu sunce obasjava i “hrani” triput; izravno sa neba, odsjajem sa mora i zemljišta prekrivenog sitnim kamenom.
Plavac mali je brend kuće – od osnovnog, plavaca malog Matuško u velikim serijama do Dingač Superiora (probran od suhih bobica), Reserve koja ima ostatak šećera oko 5 grama do najskupljega vina kuće Royala (cijena u podrumu 760 kuna) sa ostatkom šećera od 10 do 12 grama i 16 posto alkohola.
Na nedavnoj prezentaciji u Zagrebu, održanoj u Napretkovom kulturnom centru, smo imali priliku kušati Pošip 12.5 % alkohola iz 2021. Grk 14 % iz 2021., Plavac mali Matuško 13 % iz 2019., Postup 14 % iz 2017., Zinfandel 14 % 2018 i Dingač 14,5 % iz 2017.
Razvila se velika diskusija oko prepoznatljivosti i karakteristika sorte počevši od prvoga vina Pošipa 2021. koji je rađen manjim dijelom sa grožđem iz Potomja a većim kupljenim u Smokvici.
Francem je konstatirao da ne treba ići za tipizacijom tj. na što bi taj pošip trebao sličiti. Već je zaključio da pošip sada ima unutar uskog areala (Korčula i nekoliko drugih lokacija po Dalmaciji) veliku različitost što je dobro.
Grk 2021. je po Jakopoviću zadržao visoke kiseline, vrlo mekano vino, puna su ga usta traži gutljaj više. Ima eleganciju, slasno je a visoki alkohol ne smeta. Konstatirano je da oba početna vina izgledaju starija od 7 ili 8 mjeseci kada su nastala.
Tu je važna tehnologija, a ona ide naprijed (Francem) pa vina sve zrelija izlaze na tržište. Ovaj Grk je već dosta uznapredovao u svom razvoju. Badelov pošip je morao biti dvije godine u podrumu da bi izašao na tržište, prisjeća se Francem.
Napredak tehnologije nije loša stvar i ne osiromašuje vino, naprotiv. Bila su i podijeljena mišljenja da li raditi pjenušce od dalmatinskih sorti, u ovom slučaju grka. Suhadolnik smatra da je to nepotrebno forsiranje. Veći dio misli da se to može i treba poput pjenušca od grka vinarije Zure.
Nakon plavca Matuško, postupa i zinfandela kušanje je završeno, kako se i moglo očekivati, najboljim vinom promocije Dingačem iz 2017. Male nedoumice su nastale oko ostatka količine provrelog šećera tj. da li je suho ili ne? Vino je suho i najmanje prilagođeno tržištu. Naime, to je bila jedna od glavnih teza da je vinar radio vina prilagođena tržištu. Možda i jest svakako ne skrivajući tu namjeru.
Grožđe za zinfandel je brano na širem području Kune. Nema puno tanina, elegantno, pitko ali je tankoga tijela.Marketinški je Matuško dobro odlučio ovu nekada po cijeloj Dalmaciji raširenu sortu (do velikog potonuća zbog peronospore) uklopiti u svoj asortiman.
Općenito, Matuško ima sva potrebna znanja u procesu proizvodnje vina, instikt za prodaju i trgovinu i odlično pozicioniranje na tržištu. Njegov rad je prepoznat i nagrađivan, najviše na Sabatinama (četiri puta je bio šampion).
U Bordeauxu je dobio, prije više godina, zlata za Reservu i Royal te srebro za Dingač. Po vlastitoj odluci ne šalje vina već godinama na velike smotre poput Decantera jer kaže ako nisam među tri najbolja vina onda se neću ni natjecati. Čini se malo prepotentno, ali čovjek bi se tu prevario.
Baš suprotno otvoren, pun života cijeni svoje kolege vinare i kaže: “Moja jedina vrlina je što nikada nisam gledao iza sebe. U biznisu također, što je bilo bilo je, postoji samo budućnost-uvik samo naprid”.
Dobro rečeno ali ima on i drugih vrlina koje znaju njegovi najbliži i prijatelji. A o društvenosti i vječitom smijehu na licu ne treba ni govoriti.
Foto: Marko Čolić
