Peti album hrvatske pijanistice oduševljava njemačke kritičare i snagom i emocijom interpretacije…
Piše: Jurica Ilić
Piše: Jurica Ilić
Nije se žurila vrlo uspješna hrvatska pijanistica Martina Filjak, sa privremenom adresom u Berlinu, u objavi nove ploče, nakon prethodnog odlično ocijenjenog i uspješnog albuma “Piano works” iz 2017. također izdanog u Njemačkoj I nova se pojavila ponovo na njemačkom tržištu, prošli tjedan! I sad je to njena već peta samostalna ploča. Martinu više domaćih kritičara smatra najboljom hrvatskom pijanisticom, što ne mora baš ništa značiti, pa ipak…
Pođimo redom.
Rođena je u glazbeničkoj obitelji. Otac joj je bio zagrebački klavirski virtuoz i prerano pokojni Ranko Filjak, a majka također pijanistica Milvia Filjak. Dakle korijeni su zlatni.
Počela je učiti glasovir s tri godine, a već u šestoj prvi put javno nastupa. Glazbenu je naobrazbu stekla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na bečkom Konzervatoriju, a potom ju završila u renomiranoj klasi za soliste u Hannoveru. Pohađala je i majstorske tečajeve na prestižnoj Klavirskoj akademiji na jezeru Como u Italiji.
U njenoj tek letimičnoj biografiji piše:
“Pažnju šire međunarodne javnosti privukla je 2009., kada je osvojila 1. Nagradu i niz posebnih priznanja na renomiranom međunarodnom natjecanju u Clevelandu ( Cleveland International Piano Competition) te ubrzo potom debitirala u dvoranama Konzerthaus u Berlinu, Musikverein u Beču kao i dvorani Zankel u Carnegie Hallu (‘Živopisna i privlačna scenska prisutnost …. snalažljivost tehnike i prirodnost muzikalnosti …Pijanistica vrijedna pozornosti’, The New York Times). Neposredno prije Clevelanda bila je dobitnica prvih nagrada na renomiranim natjecanjima kao sto su Viotti ( 2007.) i Maria Canals u Barceloni (2008.) te bila laureat natjecanja Busoni u Bolzanu. U Hrvatskoj je nagrađivana nagradama ‘Milka Trnina’ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, državnom nagradom ‘Vladimir Nazor’ za izvedbe Brahmsova Prvoga koncerta i Kelemenova koncerta, ‘Orlandom’ za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama, Juditom za izvedbu koncerta Dore Pejačević na Splitskom ljetu a 2009. odlikovana je Redom Hrvatskog pletera za postignuća u glazbi.”
Martinu odlikuje kako oduševljeno pišu kritičari “istovremeno strastvena i lirska svirka te tehnička perfekcija, čime vec godinama redovito oduševljava međunarodnu javnost i kritiku kao ‘umjetnica galvanizirajuće snage’ s ‘magnetskom scenskom prisutnosti’.”
Najbolje se to čulo i vidjelo u prošlih nekoliko sezona, kad je Martina Filjak, primjerice lani – nekoliko puta obletjela Zemlju, održavajući uvijek rasprodane i hvalospjevima opjevane koncerte, a da pri tome nije zaboravila u svoj gusti raspored nekoliko puta uvrstiti i hrvatske glazbene scene, od Zagreba do Dubrovnika!
I kao na prethodnim albumima i ovaj najnoviji, peti znalački je osmišljen u cjelinu. Njemačka kritika će napisati:
Lijepa ideja Martine Filjak da na kraju svog CD-a s djelima Franza Liszta doda Alinu Arvo Pärt: kontemplativni komad, koji je ograničen na nekoliko tonova, izgleda kao profinjenost nakon prethodno pokretnih zvučnih masa. Liszt je bio plodan pisac, koji je ipak najviše slavio vjeru i nebo, posebice u nekima od djela. To uključuje ciklus “Harmonie poétiques et religieuses” iz kojeg je Martina Filjak odabrala dva dijela, ali i “Deux Légendes”. Tu su i koncertna parafraza uspješne opere Donizettija “Lucia di Lammermoor” i sjajna druga balada. Martina Filjak zapravo opravdava oboje: Lisztovu duboko romantičnu religioznost, koju ona ostvaruje pjesničkom maštom, ali i Lisztovu graničnu virtuoznost, koja uvijek izgleda ukroćena glupim osjećajem zvuka. Još ćete čuti za ovog pijanista – završava jedna od kritika, u magazinu “Frankfurt” – u kojemu je njena ploča već nakon dva dana uhvatila visoku poziciju u TOP5!
Sve su to iznimni dometi, na koje bismo svi trebali biti ponosni, ali hrvatske dnevne novine – ne “trzaju” još na to! Ili sjede na ušima!
Vrlo ugledna glazbena kritičarka Zdenka Weber, napisat će jednom prigodom: “Doista, zahvaljujući iznimnoj nadarenosti, apsolutnom sluhu, odličnom školovanju, velikoj disciplini i savršenoj koncentraciji, Martina Filjak uspijeva svladavati i najteže tehničke i interpretativne zadatke, a potpuno posvećivanje odabranome pozivu očito je njezin stil i način života. Tako je znakovit i njezin odgovor koji je dala u jednom razgovoru upitana o tom što joj znači glazba: „S obzirom na to da sviram klavir od treće godine života, glazba je za mene mnogo više od same emocije. Glazba je način razmišljanja, vrsta spiritualne, duhovne discipline, često mentalni i intelektualni izazov, a uz sve to katkad i emocionalna oluja. Glazba je i stil života: puno rada, neprestano razmišljanje i rijetki odmor. To ide mnogo dalje od profesije. Kao glazbenica nemam radno vrijeme, ni vikende, a ni godišnji odmor….To se ne može nazvati žrtvom jer je glazba u životu glazbenika apsolutni prioritet. Sve ostalo je sekundarno.“
Ja bih samo dodao: nadarena i prelijepa! Barem poput glazbe koju izvodi…
