Nakon poduže, epidemiološki uvjetovane pauze, u prostoru zagrebačkog hotela Le Premier održani su 26. ‘Vinski razgovori s Tomislavom Stiplošekom’.
Ovog puta su organizatori predstavili novi koncept; radionicu su održali u dva termina, jer su ‘odvojili’ struku od vinoljubaca koji se vinom ne bave profesionalno.
Kada kažemo vino i Pelješac, prvo pomislimo na Dingač, Postup, Potomje i Ponikve, a malo tko će pomisliti na Janjinu, a upravo iz Janjine, mjesta u središtu Pelješca, došao je mlad i perspektivan vinar Ivan Bezek.
Vinarija Bezek je obiteljska vinarija koja proizvodi male serije vina od autohtonih sorti iz vlastitih nasada 32.000 čokota loze (rukatca, pošipa i plavca), likere i odličan vinski ocat. Razvijaju vinski turizam pa, s obzirom na to da proizvode male serije, većinu proizvoda prodaju na kućnom pragu tako da se vina Bezek za sad mogu naći tek u pokojem restoranu, a poželite li ih kupiti, to možete kod njih u vinariji ili ih možete naručiti pa će vam dostaviti.
Novi nasadi će u budućnosti omogućiti da vina postanu dostupnija, ali Ivan ne planira povećati količine toliko da postanu i sveprisutna.
Bezek je školovani enolog. Njegova su vina tehnološki savršeno ispravna, no ne podliježu trendovima, nego u sebi uspijevaju nositi dašak izvornosti i povijesti Mediterana. Vina su to u koja se lako zaljubljujete na prvo kušanje.
Ono što treba posebno naglasiti, njegova bijela vina, Rukatac i Pošip imaju za Dalmaciju jako dobru kiselinu, tj. svježinu i to ih čini vrlo pitkima i prihvatljivima. Međutim od plavca malog radi nekoliko stilova vina i to su iznimno snažna i moćna vina; što bi rekao Stiplošek pravi ‘rasni crnjaci’.
Što se publike tiče, sva vina su im se svidjela, no u obje grupe apsolutna senzacija je bio Bezekov Rosé; upravo zato što je drugačiji, pomalo nekonvencionalan, s malim ostatkom šećera koji ne iskače i ne kvari ugođaj vina.
Doduše, puno je jače boje nego što smo navikli kod rose vina i nešto malo viših alkohola, tako da slobodno možemo reći da je to ljetno ‘crveno vino’.
Velike pohvale dobio je i Rukatac, a kod Plavca malog, koji se kušao u dva različita stila, ocjene su bile vrlo podijeljene pa je teško reći koji je bolje prihvaćen.
Vino je dio gastronomije, ali i kulture života pa na Vinskim razgovorima publici se prezentira i delicije s pričom.
Među uzvanicima ovih Vinskih razgovora bio je i Tomislav Goluban, naš svjetski proslavljen blues glazbenik, dobitnik četiri Porina, koji je publiku zabavio anegdotama iz svoje bogate karijere te je izveo nekoliko sjajnih kompozicija pa i pjesmu Brzi vlak koja je nastala u suradnji s Ivicom Kostelićem.
Kako je uvijek dobro da vino ima pratnju, tako su i vina Bezek pratio izbor delicija. Odlično su se uklopili suhomesnati proizvodi tvrtke Igomat koja je sinonim za tradicionalne, kvalitetne i ukusne samoborske mesne proizvode, a mogu se nabaviti u nizu mesnica Igomat diljem Zagreba.
Pridružili su im se fini tradicionalni sirevi iz srca Like, relativno mlade ličke sirane Vedrine. Ekstra djevičansko maslinovo ulje istarske uljare Salvela odlično je zaokružilo ovu kombinaciju.
Sve su to pratili fenomenalni kukuruzni kruh, focaccia s maslinama i pirov kruh sa sjemenkama lana, suncokreta i buče iz popularne zagrebačke pekare Bread Club koja
radi kruh s prirodnim kvascem.
Naravno, kod Bezeka, kao i kod većine Peljeških vinara, iznimno je bitan taj turistički segment. Vrlo lijepa kušaona pa i sam položaj, u Janjini, je idealan. Tako da su neki iz publike već rezervirali termine za posjet vinariji. (M. Petković)
