U Zagrebu predstavljena vina vinarije “Pelješki vinogradar”

U Zagrebu predstavljena vina vinarije "Pelješki vinogradar"
Foto: Marko Čolić

U Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu predstavljena vinarija “Pelješki vinogradar” u vlasništvu obitelji Palihnić. Na predstavljanju je u ime vinarije bio Stanko Štambuk zadužen za promociju vinarije u Hrvatskoj i inozemstvu i za prodaju.

Na početku priče o ovoj vinariji treba reći da su Palihnići okupili čak 165 kooperanata sa područja Pelješke župe i Kune Pelješke. Udruženim snagama prosječno godišnje proizvedu oko 700 000 litara kvalitetnog i vrhunskog vina a u rodnijim godinama i više.

U Zagrebu predstavljena vina vinarije "Pelješki vinogradar"
Foto: Marko Čolić

Grožđe se prerađuje u vinariji obitelji Palihnić u Kuni Pelješkoj. Vinariju vode Anto i sin Goran odnedavno vlasnik i direktor vinarije. Poslovna filozofija ovoga dvojca ujedinjenog sa direktorom prodaje Štambukom je ,uz plasman na domaće tržište pretežito u retailu, izvoz u europske zemlje (Belgija , Njemačka, Estonija, Litva, Poljska, Slovenija), zemlje Dalekog istoka Kinu i Japan i Australiju.

Trenutno taj izvoz je oko 15% ukupne proizvodnje a cilj je dostići brojku 25 koja bi garantirala stabilnu proizvodnju vinariji i kooperantima. Vinarija svojim suradnicima kupuje sredstva za održavanje i zaštitu vinograda, isplate su u dogovorena vremena. Palihnići u svom vlasništvu imaju oko 100 000 loza na 10 hektara, sadnja metar na metar, godišnje je to prinos od 12 tona a ukupno prerade kooperantskog grožđa još 150 tona. Pozicije na kojima se uzgaja su: Dingač, Postup, Podobuč, Oskorušno, Donja banda…

Predstavljanje koje na tribini “Vrijeme je za…” vodi sommellier Tomislav Jakopović započelo Roseom od plavca malog iz 2019 godine. Konstatirano je da je dobro posloženo, suho, sa mirisima i okusom jagode i maline. Vino je imalo vremena za sazreti i to se vidi kaže Nenad Trifunović. Nije uptrebljen ekvivalentan naziv, inače nekada čest u Dalmaciji opolo, jer mlađa publika koja najčešće pije ovu vrstu je naviknuta na internacionalni naziv -rose. Vino ima 12.5% alkohola ali nisu naporni kod ovoga vina (Jakopović), dapače.

Slijedio je plavac mali selekcija sa 15% alkohola. Bordo boja je sugerirala čvrste tanine međutim u okusu vino nije takvo. Čini se kao da je u masulju bilo i prosušenih bobica , miris karakterističan vrlo dobar, osjeti se i ostatak šećera koji nije velik. Vinarija inače ovo vino dotjerano na 13% alkohola i sa većim sladorom, kako zahtijeva kinesko tržište , uspješno izvozi pod etiketom Red Dragon. U maloprodaji na našem tržištu ovaj plavac košta oko 60 kuna.

Postup iz 2019 sa 15.5 je sa pozicije Podobuč u selu Postup. Ovdje vinarija ima 4000 trsova u svome vlasništvu. Konstatirano je da ima i nedozrelih tanina koji ne smetaju, uz cijeli niz epiteta mirisu i okusu vina. Kod ovoga vina se razvila diskusija o barrique-u kao jednom od pomoćnih alata u konačnom oblikovanju vina. Anto Palihnić je vinar stare škole koji izbjegava preveliki okus drva. Vino u novim bačvicama ostaje 4-6 mjeseci poslije odležava dalje u rostfraju. Vinarija ima oko 50000 litara postupa i dingača u bariku koji se sukcesivno , nakon prodaje određenih količina, nadopunjavaju. Ovo vino u velikim prodajnim lancima košta oko 90 kuna.

O Dingaču 2019 sa 17% alkohola Jakopović kaže: “Ovdje je boja dublja, jasno se vidi ta distinkcija između postupa i dingača. Na nosu zreli mirisi, kasno brano, osjeti se intezivni ekstrakt, ovo je modernije rađeni dingač”. Trifunović uz ordinarno crno bobičasto voće osjeća miris kadulje. Cijena od oko 100 kuna u maloprodaji je prava vrijednost za ovo vino a mogla bi biti i viša.

Završno smo probali Dingač riservu iz 2015 sa 15% alkohola. Bilo je to najzrelije i najozbiljnije vino na prezentaciji. Ima dubinu, karakterističan miris i okus na smokvu i suhe šljive. Osjeti se mineralnost. Unatoč starosti od gotovo 7 godina pred ovim vinom je još barem desetak godina trajanja u punoj formi. Vinarija je plasira na tržište u ograničenoj ediciji sa MPC od 400-500 kuna. Opći je zaključak da se na Palihnićevim vinima vidi da su tehnološki rađena korektno i stilski prepoznatljiva u pomalo starinskoj varijanti.

Moglo bi se na kraju kazati da ova suradnja Palihnića i čak 165 kooperanata funkcionira kao dobra proširena obiteljska proizvodnja a takvi su i odnosi unutar te grupacije.