Na današnji dan, 29. studenog 1957. godine, preminula je Marija Jurić Zagorka, hrvatska književnica i prva hrvatska profesionalna novinarka.
Rođena je 2. ožujka 1873. godine u Negovcu kraj Vrbovca.
Prvi članak objavila je u listu Obzor u listopada 1896. godine. Jedno vrijeme je i uređivala taj list, i to u u vrijeme dok su dvojica njegovih urednika bili u zatvoru, pokazavši pri tome zadivljujuću energiju i snalažljivost.
Surađivala je i u brojnim drugim novinama i časopisima. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena.
Tekstove je objavljivala pod različitim, često i muškim pseudonimima (Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica), a najpoznatiji pseudonim ‘Zagorka’ izabrala je zbog ljubavi prema ljudima iz hrvatskog puka s čijim je teškoćama suosjećala.
U književnosti se javlja crticom Pod sljemenom koja je izlazila u Bršljanu 1886. godine. Pravu čitateljsku afirmaciju stječe ciklusom romana Grička vještica koji je izlazio u nastavcima u listu Male Novine od 1912. do 1914.
Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer, koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti.
Piše komedije, romane, jednočinke i satire, tim daje značaj razvoju hrvatske dramske književnosti. Njezino scensko djelo je komedija Jalnuševčani (1917.) koja svoje tematsko izvorište crpi jednako iz hrvatske književne tradicije, kao i iz hrvatske zbilje ondašnjeg vremena. Nije lako odgovoriti na pitanje koliko je Zagorka napisala romana. Međutim, smatra se da je napisala oko trideset i pet, od kojih neki nisu dovršeni.
Kod čitateljstva, pak, Zagorka je bila veoma popularna. Možda baš zbog toga nisu joj bile sklone neke tadašnje književne veličine, primjerice Gjalski, koji je njezina književna ostvarenja nazivao šundliteraturom za kravarice. A zamjerke je nalazio i njezinu novinarskom radu.
Kritika je nije cijenila, a čak ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi. Tek u novije vrijeme može se govoriti o primjerenijoj pozornosti koja se daje njezinu djelu. Možda je svijest o Zagorkinoj vrijednosti ponajbolje izrazio književnik Pavao Pavličić koji u knjizi Rukoljub: pisma slavnim ženama (1995.) kaže: “Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za vas; a mi smo tek danas svjesni koliko nam je potrebno ono što ste nam vi mogli dati.”
Pokopana je na Mirogoju u arkadama zaslužnih građana, 4. prosinca 1957. godine.
dd1129
