29. rujna 1913. na Marulićevom trgu otvorena je zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK), koja je tada nosila naziv Kraljevska sveučilišna knjižnica.
Zgrada na Marulićevu trgu, imenovanom po ocu hrvatske književnosti, projektirana je za fond od 500 000 svezaka, ali je knjižni fond ubrzo nadmašio njene kapacitete. Zgrada je postala pretijesnom za pohranu 2 500 000 svezaka – knjiga, časopisa, novina te posebno vrijednog fonda svojih zbiraka.
Zgrada je izgrađena u umjetničkom senzibilitetu secesije, urešena djelima najuglednijih hrvatskih umjetnika (R. Frangeša, R. Valdeca, V. Bukovca, M. Račkoga, M. K. Crnčića, B. Csikosa-Sesie, R. Auera, O. Ivekovića, F. Kovačevića, I. Tišova, B. Šenoe, M. Vodsedaleka), u urbanističkoj cjelini zagrebačke zelene potkove, po iznimno arhitektonskoj osnovi Rudolfa Lubynskog koji je njome ostvario eminentan kulturni pomak Zagreba u prvoj dekadi dvadesetog stoljeća.
Kako se ističe na službenoj web stranici NSK, velika dvorana čitaonice, natkriljena kupolom s prepoznatljivim simbolom mudrosti (šesnaest sova) na rubovima koja je studentima Sveučilišne knjižnice zatvorila vrata 17. veljače 1996., (p)ostala je jednom od prepoznatljivih zagrebačkih vizura.
Foto: Grafička zbirka NSK
