20. rujna 1873. Ivan Mažuranić postao je prvi hrvatski ban pučanin.
Mažuranić je najznačajnija kreativna ličnost hrvatskoga narodnog preporoda (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski ban).
Potječe iz imućne građansko-težačke, poljodjelsko-vinogradarske obitelji u Novom Vinodolskom. Osnovnu školu pohađao je u Novom, gimnaziju u Rijeci, studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i mađarskom Szombathelyju.
Po svršetku studija radio kao gimnazijski profesor, potom kao odvjetnik u Karlovcu. Godine 1848. Osrednji odbor s Mažuranićem na čelu istaknuo je da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom, pošto ona prizna “neodvisnost i samostalnost” i “realni i virtulani teritorialni obseg” Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Potom postaje voditeljem hrvatskog dikasterija na carskom dvoru u Beču.
Službuje u Saboru od 1861. godine, 1862. potaknuo je osnivanje Stola sedmorice. Predsjednik je Matice ilirske 1858.-1872.
Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, 1862. pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu. Sklon je oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti.
