Republika Sjeverna Makedonija i jučer je, na svoj način, odala počast svom nikad prežaljenom “makedonskom slavuju” Toši Proeskom (koji bi 25. siječnja proslavio 41. rođendan, ali je preminuo 16. listopada 2007. godine).
Na inicijativu i na poziv ministrice kulture Republike Sjeverne Makedonije Bisere Kostadinovske Stojčevske i gradonačelnika Kruševa Tome Hristivskog – da zajedno posjete spomen kuću Toše Proeskog u Kruševu i tamo zapale svijeće za nikad prežaljenog (nad)nacionalnog glazbenog heroja, u Makedoniju je jučer doputovao Kristijan Kiki Rahimovski.
U intimnoj i u vrlo dostojanstvenoj atmosferi, uz molitve na Tošinu grobu, prisjetili su se tako zajedno lika i djela istinskog glazbenog velikana s ovih naših prostora, a kojeg ćemo, kako su tom prigodom naglasili, još godinama i godinama, slušajući i pjevajući njegove pjesme, slaviti i vječno oplakivati.
Kristijana Kikija Rahimovskog je, uz tu nadasve neočekivanu mu gestu ministrice kulture Republike Sjeverne Makedonije – da nakon samo nekoliko dana pošto je na Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju ispratio na vječni počinak i sahranio svog jedinog “tatku” – posebno dirnula vijest koju je tada tamo, oblilazeći veličanstveni Tošin spomen dom, doznao: kako u Skopju već postoji inicijativa da se jedna ulica u glavnom gradu Sjeverne Makedonije nazove njegovim, Akijevim imenom.
Stoga se Kristijan, u ime cijele njihove obitelji Rahimovski, zahvalio ministrici i Republici Sjevernoj Makedoniji, na toj iznimnoj počasti njima i svima koji su voljeli i vole njegova jedinog i nikad prežaljenog “tatka” Akija. A čiju je majku, a svoju baku, potom posjetio što mu je i bio prvenstveni cilj posjete svojoj “pradomovini” Makedoniji.
“Molim vas da me razumijete. Nikome, a pogotovo ne mome pokojnom ocu i našoj obitelji, ne trebaju sada nikakvi medijski cirkusi. Njemu i nama sada trebaju samo mir i molitve u duši, pa i vas molim da u tome ostanete i vi dostojanstveni i ispoštujete tu njegovu i našu želju. Ovdje sam doputovao posve anonimno i privatno, da u prvom redu posjetim i još jednom vidim baku, a onda mi je stigao i taj poziv gospođe ministrice kulture Bisere Kostadinovske Stojčevske… na čemu sam joj beskrajno zahvalan i počašćen. Zato uistinu nije ni vrijeme ni mjesto za medijska naklapanja i teze koje sad preplavljuju društvene mreže o tome kako ću ja ‘naslijediti’ svoga oca u Parnom valjku – jer moga oca nitko ne može ‘zamijeniti’, pa tako ni ja. Ako me itko ikada negdje pozove da otpjevam pjesmu-dvije svoga oca, ja ću to uvijek rado i iz dubine ove svoje duše učiniti, ali ne namjeravam graditi svoju daljnju karijeru na očevu imenu, ako me razumijete… Ja ću, kad još malo odbolujem svoga oca i prikupim snagu, ući u studio i nastaviti dalje svojim putem, skladajući i pjevajući svoje pjesme, jer tako bi to i moj otac želio”, poručio je Kiki Rahimovski danas putem svog menadžmenta makedonskoj i hrvatskoj, ali i regionalnoj javnosti.
