Piše: Sandra Brambilla
Organizatorica, diplomirana kineziologinja, autorica i osnivačica „Sport Educe“ Anita Vukušić Crevar te glazbenica i svestrana moderatorica, diplomirana dizajnerica Jana Fabijanić veselo i inspirativno su nas uvele u prve ovogodišnje Inspiracije koje broje već 30-to održavanje.
Prkoseći svim nedaćama koje su obilježile protekle dvije godine, ovo društveno-kulturno događanje hrabro kroči naprijed donoseći nam zanimljive i poučne razgovore te inspirirajuće paneliste od kojih se puno toga može naučiti. Zanimljivost je i da Inspiracije ugošćuju goste iz različitih područja kulture, književnosti, umjetnosti, medicine, slikarstva, glazbe, sporta, mode, književnosti, eno i gastro scene, poduzetništva, kao i to da se svaki put održavaju na različitim biranim lokacijama našega glavnog grada.
Ove siječanjske Inspiracije koje su se održale u Klubu Kazališta Komedija u strogom centru grada koje je vrlo brzo postalo mjesto veličanstvenoga spoja glazbe i teatra, iznijele su nam temu o duhu i baštini staroga nekadašnjeg Zagreba koji nas uči cijeniti vrijednostima naših predaka. Okosnica ovoga društvenog događanja bila je knjiga „Tragovi u vremenu“ diplomirane pravnice i književnice Rosie Kugli u kojoj autorica tematizira povijest i kulturnu baštinu grada Zagreba te važne datume u povijesti grada s naglaskom na ulogu kultne knjižare „Kugli“ u Ilici 30, na mjestu današnje trgovine „Zara“.
U književnu večer uvela nas je svojom maestralnom vokalanom izvedbom Milana Stilinović Sabljić – Manja, koja je tijekom ovoga događanja otpjevala razne pjesme uz glasovirsku pratnju profesorice Darjane Blaće Šojat.
O zlatnim vremenima početka knjižarstva u Zagrebu govorio je prvi panelist profesor emeritus, redovni član HAZU-a, akademik, pjesnik, znanstvenik, esejist, kritičar, teoretičar, antologičar i prevoditelj Mladen Machiedo. Knjigu „Tragovi u vremenu“ podijelio je na tri dijela; viđenje Zagreba prvenstveno 19. stoljeća, drugi na obiteljsku priču isprepletenu s kronologijom knjižare, a treći dio na autoričin pogled na taj veliki knjiški fond. Smatra kako je knjiga pisana tzv. „bijelim stilom“ kojega karakterizira lakoća pisanja u kojemu se ne primjećuje napor dok radnja „klizi“. Iz trećeg dijela u kojem autorica piše o svojim omiljenim knjigama, a koje su na neki način zaštitni znak naklade, Machiedo je izvukao tri komponente po kojima je prepoznatljiv njezin rad – romantična komponenta na relaciji Shakespeare, ne Otello nego Desdemona Verde, bajkovita komponenta na relaciji Braća Grimm – Ivana Brlić Mažuranić i pustolovna komponenta koja se očituje između Kiplinga i Jacka Londona. Prisjetio se Krleže i A. B. Šimića s naglaskom na njihov odnos, zatim I. B. Mažuranić koja je zaštitni znak naklade Kugli, kasnije „Mladost“ i autoričin kritički odabir, te je bila ozbiljna kandidatkinja za nominaciju za Nobelovu nagradu. Predložio je da se na mjestu kultne knjižare Kugli postavi ploča kojom bi se zabilježilo njezino nekadašnje postojanje.
Moderatorica Jana je upitala Rosie Kugli i Machieda što im nedostaje od staroga Zagreba na što je autorica knjige odgovorila da su to stare ikone grada. Kugli smatra da ljudi koji mogu ispričati nešto o starim vremenima polako odlaze sa scene, a upravo to ju je ponukalo da napiše knjigu koja je izazvala veliko oduševljenje ne samo Zagrepčana, već i ljudi diljem svijeta, a kontaktirao ju je i Kuglijev unuk…
Machiedo koji je za sebe rekao kako „živi među knjigama“, u svojem duhovitom stilu je kazao da mu nedostaje konjski tramvaj, zatim način na koji se brani od onoga što mu se u sadašnjosti ne sviđa, a brani se tako da živi bez vozačke dozvole, interneta i engleskog jezika ali s nekoliko drugih svjetskih jezika.
Druga inspirativna gošća bila je liječnica Milana Stilinović Sabljić, dobra Rosina prijateljica. Osvrnula se na svoju uglednu zagrebačku obitelj koja je obilježila kulturni život metropole i poznatu majku opernu divu, primadonu zagrebačkoga HNK-a Branku Stilinović, rođenu Oblak. U razdoblju kada je Kugli osnovao knjižaru, zagrebački javni, kulturni i glazbeni život bio je intenzivan. Kako je naša zanimljiva i vokalno nadarena Manja istaknula, genetiku, opernu, glasovnu, naslijedila je od obitelji u kojoj ženska linija ima vrlo sličan timbar glasa. Djedova starija sestra Ljubica Oblak, učenica slavne Milke Trnine, debitirala je u zagrebačkoj Operi, udala se za redatelja, pisca i prevoditelja Tita Strozzija te je promijenila ime u Violetta de Strozzi postavši primadonom Državne opere u Berlinu. Zanimljivo je da je Ljubičin drugi muž bio liječnik i njemački židov, a u Ljubicu je bio zaljubljen njemački nacistički vođa, osnivač zloglasnog Gestapa Hermann Göring, Hitlerova desna ruka.
Milanin djed je bio divan tenor i debitirao je na sceni zagrebačke Opere u glavnoj ulozi, a i kritike su bile odlične. Naime, u to vrijeme se nije dobro živjelo od kazališnog pjevanja, te ga je obitelj na nagovor kipara Frangeša i književnika Kršnjavoga poslala na Akademiju za umjetnički obrt u Beč završetkom koje je postao vrhunski ljevač umjetnina. Imao je poznatu ljevaonu u tadašnjoj državi. Najznačajnije što je ostavio Zagrebu je spomenik kralju Tomislavu na istoimenom trgu. Od staroga Zagreba najviše joj nedostaje štih kavana te nekadašnja moda oživljena s novim suvremenim detaljima.
Iako je diplomirala na Medicinskom fakultetu, danas pjeva iz ljubavi i od srca, usrećujući sve nas koji ju imamo priliku slušati i uživati u njezinom prekrasnom sopranu, uz stručno vodstvo proslavljene operne pjevačice i glumice Mirjane Bohanec Vidović, koja je i nazočila ovoj književno-glazbenoj večeri.
Treća gošća koja je pričala o svojim doživljajima staroga Zagreba bila je Iva Körbler,cijenjena likovna kritičarka, kustosica i potpredsjednica ULUPUH-a, koja je diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, a u stručnim časopisima i novinama objavljuje likovne kritike s područja suvremene umjetnosti, moderne i suvremene arhitekture, te je autorica brojnih izložbi suvremenih domaćih i stranih umjetnika, kao i nekoliko monografija. Ivin otac je bio kompozitor, pijanist i dirigent IvoKörbler, jedan od osnivača Udruženja kompozitora lake muzike Hrvatske i Zagrebačkoga festivala, a njegov brat, Ivin stric Milivoj Körbler je također bio kompozitor, pijanist i dirigent.
Nadalje, njezin prapradjed Franjo Serafin Körbler je na poziv nadbiskupa Haulika došao iz Beča u Zagreb i osmislio hortikulturni plan parka Maksimir, a prvi je koji je iz Austrije donio sadnice hortenzija u Hrvatsku. Panelističin pradjed poznati graditelj Ivo Štefan je s poduzećem „Kalda i Štefan“ izgradio poznate zgrade poput zgrade Hrvatskoga sabora, Društva hrvatskih književnika…
Od staroga Zagreba, Ivi najviše nedostaju zagrebačke kavane, te smatra kako postoji dovoljan broj Zagrepčana koji se trude očuvati tradiciju. Intervencije na fasadama, prozorima i balkonima vrhunskih arhitektonskih ostvarenja iz 20-tih i 30-tih godina prošloga stoljeća smatra neprimjerenima. Trebamo cijeniti prošlost i boriti se za svoje naslijeđe“, istaknula je naša simpatična gošća koja voli obilaziti zagrebačke kvartove i gledati što se sve promijenilo i izgradilo.
Rosie koja je zaslužna za tematiku ovih Inspiracija i okupljanje vrsnih panelista poručila je: „Upravo to se provlači kao poruka za moju knjigu, da ono što premalo cijenimo ne dolazi do izražaja…i to da je knjiga postala tako marginalizirana, zapravo je knjiga temelj na kojem se gradi kulturni identitet jednoga naroda, sve to govori u kojoj smo situaciji, upravo zahvaljujući vrijednim pojedincima, ljudima koji ne daju da se neke stvari zatru, mislim da još uvijek ima…nade za nas.“
Zahvalila se svima riječima: „Što smo zrcaleći povijest našega grada kroz knjigu „Tragovi u vremenu“, približili kako je to bilo nekad, kakva se glazba slušala, kakvi su bili običaji. Naš grad Zagreb je silno jedinstven i meni je drago što sam napisala knjigu i pokrenula projekt Tragovi u vremenu…toliko se ljudi javlja iz svih krajeva svijeta….pisma koja dobivam, poruke koje dobivam… svjedoče o jednom vremenu, jednoj nevjerojatnoj ljubavi tih ljudi i ljudi koji su otišli vani…ne damo naš Zagreb jer Zagreb je u srcu… mislim da su ovakve stvari…projekti, Inspiracije, doista hvalevrijedni da se na neki način očuva, otrgne zaboravu, da svi ljudi koji su pridonijeli razvoju Zagreba…nije u redu da ih prekrije…prašina zaborava…“
Predstavljen je časopis „Zagreb, moj grad“ glavne urednice Biserke Rajković Salata zvane Biba, koja je upravo i pokrenula s namjerom da se kultura i povijest Zagreba ne zaborave jer joj je žao što u našem gradu polako umiru tradicija i stari zanati.
Za što bolju i veseliju atmosferu, pobrinuli su se i sponzori Inspiracija: Freixenet sa svojim pjenušavim pićem dobrodošlice, raznobojne Al Kaprone rakije i likeri koji oduševljavaju svojim bogatim voćnim okusom, kokteli spravljeni od Hendricks gina i Thomas Henry tonika, Gavrilović sa svojim ukusnim raznovrsnim slanim zalogajčićima s President sirevima, a za osmjehe na licima sretnih dobitnica neizostavne tombole zaslužni su Franck, President, Poliklinika Milojević koja se seli u atraktivan prostor u centru grada na više prostorija i kvadrata u Centar Kaptol, a u ponudu uvodi nove pakete tretmana za pomlađivanje i uljepšavanje, zatim concept room Indestructible i LENS centar za mršavljenje i anti-ageing.
