GODIŠNJICA: Prije 45 godina Vladimir Prelog dobio je Nobelovu nagradu za kemiju

Švedski kralj Carl XVI. Gustaf uručuje Nobelovu nagradu Vladimiru Prelogu | Foto: HAZU

Vladimiru Prelogu je 10. prosinca 1975. u Stockholmu uručena Nobelova nagrada za kemiju, za istraživanja u području organskih prirodnih spojeva i stereokemije

Piše: Prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić
Institut Ruđer Bošković, Zagreb i Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Dopredsjednik HKD Napredak i član Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava, HAZU

HKD Napredak je tijekom svojeg stoljetnog djelovanja stipendirao skoro dvadeset tisuća učenika i studenata od kojih su mnogi kasnije postali istaknuti pojedinci u znanosti, umjetnosti i kulturi, a dvojica Napretkovih stipendista dobitnici su Nobelove nagrade – Ivo Andrić 1961. godine za književnost i Vladimir Prelog 1975. godine za kemiju.

Lavoslav Ružička čestita Vladimiru Prelogu nakon što je primio Nobelovu nagradu | Foto: HAZU

Nobelove nagrade se u pravilu tradicionalno dodjeljuju na dan smrti Alfreda Nobela 10. prosinca, pa je tako 10. prosinca 1975. u Stockholmu uručena Nobelova nagrada za kemiju za istraživanja u području organskih prirodnih spojeva i stereokemije prof. dr. sc. Vladimiru Prelogu.

O Vladimiru Prelogu je toliko toga napisano da je ovaj kratak tekst samo jedan mali podsjetnik na njegov fascinantan život i znastveni rad.

Vladimir Prelog rođen je 23. srpnja 1906. godine u Sarajevu gdje je pohađao osnovnu školu do 1915. kada se, nakon rastave roditelja, s ocem Milanom preselio u Zagreb.

Osnovnu školu je završio u Zagrebu kao i prva dva razreda srednje, a u trećem razredu se s ocem preselio u Osijek, gdje je nastavio obrazovanje u realnoj gimnaziji (koju je pohađao još jedan nobelovac, Lavoslav Ružička).

U Osijeku se, zahvaljujući svom profesoru Ivanu Kuriji, zainteresirao za kemiju i s petnaest godina objavio svoj prvi znanstveni rad pod nazivom Eine Titriervorrichtung u njemačkom znanstvenom časopisu Chemiker Zeitung (Kothen1921, 45.).

Godine 1924. je maturirao u Zagrebu te odlazi na studij kemije u Prag, gdje je na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničke visoke škole diplomirao 1928. te doktorirao 1929. godine pod mentorstvom poznatog češkog kemičara Emila Votočeka.

Nakon doktorata radio je u laboratoriju kemijske veletrgovine G. J. Drize, a 1934. godine se vratio u Zagreb gdje je 1935. nastavio akademsku karijeru, istražujući i predavajući organsku kemiju na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu do 1941. godine kada na poziv prof. dr. sc. Lavoslava Ružičke, također hrvatsko-švicarskog nobelovca odlazi u Švicarsku na Saveznu tehničku školu (ETH) u Zurichu.

Nakon umirovljenja nobelovca Lavoslava Ružičke Prelog preuzima vođenje Ružičkinog Laboratorija za organsku od 1957. do 1965. Kako nije volio administrativne dužnosti, Prelog na ETH po prvi put uvodi rotirajuće vođenje laboratorija. Nakon umirovljenja na ETH Prelog dolazio kao student kemije na svoju instituciju što je dijelom i opisao u svojoj znanstvenu autobiografiju „Moja 132 semestra studija kemije“ koja je izvorno izdana u nakladi Američkog kemijskog društva.

Knjiga je kod nas prevedena i objavljena u izdanju Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije 2007. godine u Zagrebu i valja istaknuti da ju je vrijedno pročitati.

Područja znanstvenih istraživanja Vladimira Preloga bili su heterociklički spojevi, alkaloidi, antibiotici. Pridonio je rješavanju strukture mnogih steroida, strihnina, kinina i drugih organskih spojeva. U stereokemiju, koja se bavi prostornom građom molekula, uveo je naziv kemijska topologija (inače grana matematike) koja izučava gemometrijska svojstva molekula.

Još dok je radio u Zagrebu na Zavodu za organsku kemiju tadašnjeg Tehničkog fakulteta, današnjeg Fakulteta za kemijsko inženjerstvo i tehnologiju, Prelog je sa svojim prvim doktorantom Rativojem Seiwerthom sintetizirao spoj adamantan 1941. godine.

To je bila prva sinteza u svijetu tog vrlo stabilnog policikličkog ugljikovodika, inače izoliranog iz moravske nafte, a po njoj su Prelog i grad Zagreb postali prepoznati u svijetu.

U kemiji je Vladimir Prelog poznat po: Cahn-Ingold-Prelog (CIP) pravilu priroriteta za određivanje apsolutne konfiguracije asimetričnih ugljikovih atoma, Prelogovom naprezanju, Klyne-Prelog sustavu, Prelogovom stereokemijskom pravilu, Prelog-Djerassi laktonu i po još mnogim drugim doprinosima u organskoj kemiji i stereokemiji.

Nobelovac Vladimir Prelog je 1986. godine proglašen počasnim članom tadašnje JAZU, današnje HAZU – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izuzetno je volio Hrvatsku te je stalno bio u kontaktu s domovinom, posebice sa znanstvenicima.

Izravno je doprinio obrazovanju i razvoju četiri generacije hrvatskih kemičara sa Sveučilišta u Zagrebu, Instituta Ruđer Bošković, Plive te mnogih drugih institucija, koji su kraće ili dulje boravili i radili s njim u njegovom laboratoriju u Zurichu, na ETH.

U vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj nobelovac Vladimir Prelog se posebno angažirao na Apelu nobelovaca za pomoć Hrvatskoj, kada je uz njegovu podršku čak 109 dobitnika Nobelove nagrade potpisalo Apel. Pisma nobelovaca ali i drugih znanstvenika pisana širom svijeta protiv rata u Hrvatskoj objavljena su u dvije knjige, kojih je glavna urednica bila, sada pokojna, prof. dr. sc. Greta Pifat-Mrzljak, a koje je izdala Hrvatska sveučilišna naklada 1992. godine.

I moja malenkost je sudjelovala u toj humanitarnoj akciji pa su i moja dva pisma, jedno dvostrukom nobelovcu za kemiju i za mir prof. dr. sc. Linusu Paulingu, objavljena u knjizi „Znanstvenici protiv rata u Hravtskoj“.

Nobelovac Vladimir Prelog umro je 7. siječnja 1998. godine u Zurichu. Godine 2001. njegova urna je prenesena u Zagreb, gdje je nakon komemoracije u HAZU, položena u grobnicu HAZU zajedno s Franjom Račkim, Ivanom Mikovićem i Grgom Tuškanom u Arkadama na Mirogoju (sjeverno od glavnog ulaza).

Na kraju bih spomenuo i jedno osobno sjećanje na tog izuzetnog čovjeka, koji je, osim velikim znanjem i erudicijom, odisao nekim posebnim duševnim mirom, a kojeg sam imao čast upoznati i više puta sresti, iako nažalost ne i raditi s njime.

Prvi susret koji me je posebno dojmio dogodio se sredinom 1979. godine na Institutu Ruđer Bošković. Kada mi je moj tadašnji šef prof. dr. sc. Zlatko Meić rekao da će naš NMR laboratorij posjetiti Vladimir Prelog osjećao sam priličnu tremu jer radio sam tek pola godine i pitao sam se što bih ja mogao reći jednom nobelovcu o svom tako kratkom znanstvenom radu.

U to vrijeme sam započeo izučavati ugljik-fluor spin-spin sprezanja kroz više veza pomoću C-13 NMR spektroskopije, a nobelovac Prelog je s izuzetnim interesom slušao moje izlaganje o idejama i eksperimentalnom rad, te diskutirajući rekao „Samo tako nastavite mladi kolega i vjerujte u ono što radite“.

Ta skromnost i kršćanska poniznost jednog velikana znanosti dojmila me kao mladog čovjeka, jer samo velike ljude krasi takva jednostavnost, pa na to nisam zaboravio do današnjih dana.

dd1210