Na sjevernom dijelu Istarske županije u području Buzeta, nedaleko od jezera Butonigla, nalazi se mjesto Marčenegla iz kojeg su na zagrebačku promociju vina „Vrijeme je ZA …“ pristigli predstavnici male obiteljske vinarije Agapito.
Tradicija vinogradarstva u Istri traje stoljećima, a prvi vinogradi u Marčanegli sežu sve do kraja 19. stoljeća kada su rađeni prvi vinogradi. Odmah nakon Drugog svjetskog rata ozbiljnije se vinogradima bavio nono Milenko, a devedesetih je nastavio otac Nevio. Sada zajednički rade otac i sin Paolo koji je završio Visoku školu u Poreču i stekao naziv magistar vinarstva/enolog koji kroz svoj vinograd stječe nova iskustva u proizvodnji vina.
Danas on kreira vina uz oca i enologinju Tinu Lovin Mrak zagrebačku studenticu. Agapito je mala vinarija sa godišnjom proizvodnjom od 7-10 tisuća litara vina na 2.7 hektara i na područjima sa visinskom razlikom od 40 do 380 metara.
Ove godine započeli su sa sadnjom 0.5 ha malvazije, a dogodine je u planu 0.5 ha borgonje. Crne sorte borgonja i teran su na predjelu zvanom Vrh (iznad 300 m.n.visine). Duranija i ostale manje sorte kao muškat žuti i trbljan su na Medeji (213 metara), a najveći dio malvazije i hrvatice je na području sv. Petra (oko 235 m.n.visine). Bijelo i crno grožđe su u omjeru 50:50, a od sorti osim do sada spomenutih imaju još manju količinu crnog likanta. U proizvodnji bijela vina prolaze crio maceraciju (na 4-6 C stupnjeva), a malvaziju rade na tradicionalan način. Crna vina odležavaju pune tri godine u drvenim bačvama. Borgonja u američkom hrastu, a teran u slavonskom i francuskom hrastu koji vinu daju poseban štih. Za sada, plasman je, osim na kućnom pragu, većinom u Italiju i Sloveniju.
Na predstavljanju u prepunoj radionici “Vrijeme je ZA…” sredinom ožujka u Češkom domu u Zagrebu moglo se kušati osam vina. Početak je pripao pjenušcima koji će vrlo brzo na tržište. Bijeli od sorte duranija i rose od hrvatice. Duranija pjenušac je nastao miješanjem berbi iz tri godišta non vintage (21., 22. i 2023.). Odležavali su na kvascima 2,5 – 3 godine. Vino je zlatnožute, žive boje, herbalnih nota, intenzivnog mirisa na nosu. Osjeti se pečena korica kruha, kvasac. Izražene su kiseline, a alkohol usklađen. Grožđe je relativno kasno brano sredinom rujna. Ovo je prvi pokušaj vinarije sa pjenušcem, napravljeno je samo 300 butelja, ali bi već u drugom pokušaju to sigurno moglo biti bolje i zanimljivo tržištu jer samo Agapito ima količine koje bi u budućnosti mogle pokriti interes u Istri i Italiji. Ista zaključak je i oko drugog pjenušca croatine (hrvatice) koji bi udruženi kao jedina ozbiljna ponuda zasada na tržištu mogli profitirati.
Pjenušac Hrvatica je nastajao na isti način kao prethodno spomenuti non vintage- iz dva godišta (2021. i 22.). Vino je nježne boje korice crvenog luka. Miris je intenzivan na karamelu, trešnju, marelicu…U ustima je kiselina lijepa, a vino je zaokruženo. Inače, obje sorte su u vinogradu zahtjevne, osjetljive na botritis krupnih čokota tako da na trsu može biti preko 4 kilograma grožđa. Tu je karakterističan dobar odnos kiseline, strukture tijela i šećera. Redukcija nije dala rezultate jer se oblik zbijenih bobica ne mijenja ni sa smanjenim urodom. Oba pjenušca su u brut kategoriji. Ovo vino se u Italiji ne puni monosortno.
Malvazija istarska 2024. s 12.8% alkohola i 6.0 kiseline je bilo vino na koje nitko u radionici nije ostao ravnodušan. Najveći dio je na kraju konstatirao da je bilo i najbolje. Ovih dana ide u boce. Hladna maceracija je trajala pet dana na temperaturi od 4-6 stupnjeva. Poslije je bilo preko dva mjeseca u rostfraju na finom talogu. Vino je kristalno bistro, zelenkasto žute boje. Izražene su herbalne note cvijeća, kruške, limunaste note… U ustima kremozno (batonaž), voćno sa lijepim kiselinama, srednjega tijela sa blago gorkastim okusom na završetku. Iako je 2024. u vinogradu bila izuzetno zahtjevna uspjeli su izvući maksimum iz grožđa, a sigurno je tome pridonio i tradicionalni način prerade koji preferira otac Nevio. Sve pohvale vinaru za ovo već sada izvanredno vino, a sommelier Lugarić uz to vino gastronomski preporučuje fritaju od šparoga sa kravljom skutom i špinatom! Maloprodajna cijena ovoga vina je 10 eura.
Borgonja (ili Rožoljo) 2019. s 14% alkohola i 5.8 g/L kiseline je crno vino koje je najbolje primljeno u radionici. Ovo vino je iz porodice frankovki koje ima karakteristike istarskoga terroira granatno crvene boje, bistro, izraženoga mirisa. Asocira na griote (višnja) čokoladne bombone, cimet , sladić, klinčić, malo dima. Vino je skladno, bez stršećih tanina, zaokruženo. U naslovu je Rožoljo ili u prijevodu sa jezika pokojnoga djeda kao da je liker od ruža. Njemu čast na etiketi piše Rožoljo. Sommelier nam je ovdje ponudio dva jela, jedno bolje od drugog. U kontinentalnoj varijanti Stubička pisanica (punjeni lungić sa šljivama) i domaći, istarski Žgvacet od boškarina u tamnom umaku. Maloprodajna cijena ovoga vina je 18 eura.
Teran Riserva s 14.0% alkohola i 5.8 g/L kiseline je bistro vino, odlično izraženih mirisa višnje, zrele trešnje, ribizla, drva i blagih slatkih začina. U ustima je fino voćno, pitko, a tanini se ne osjete kao ni relativno visoki alkohol. Ima tipičnu teransku kiselinu. Teran ne trpi dominaciju drva mada je bio pune tri godine u francuskom hrastu ne pati od previše drva. Vino je poslije još dvije godine u boci i onda ide na tržište. Berbu rade dosta kasno, krajem listopada, a urod je oko 1.5 kg po trsu. Gastronomska preporuka je meso crne slavonske svinje, vratina, odojak… Maloprodajna cijena i ovoga vina je 18 eura.
Na kraju, Irena Lučić, vlasnica diWine Bar-a i jedna od sudionica vinske radionice „Vrijeme je Za…“ zaključuje da su ovo hrabri pokušaji vinarije sa starinskim sortama iz Istre (duranija i hrvatica). A hrabri zato jer je uvijek lakše ići utabanim stazama malvazije i terana no već spomenutih sorti.
Franjo Francem pohvaljuje trud mladog enološkog para, ali naglašavajući da je pred njima još dug put u tom vinskom poslu. Pohvaljuje svježu malvaziju koja je puna sadržaja , bogata i perspektivna. Kod duranije pozitivno su ga iznenadile herbalne note koje ga reminisciraju na pošip. “Trebalo bi se pozabaviti oko ovoga vina. Treba vidjeti koliko dugo ga držati na talogu. Ovo je biser vaše kuće. Borgonja/Rožoljo je vrlo lijepo vino. Ono ima perspektivu i vinarija bi se trebala, uz dodatno dotjerivanje, držati upravo ove sorte“, rekao je na kraju svog izlagana Francem.
Na završetku ove vrlo uspjele radionice treba pohvaliti orijentaciju vinarije (već su sada plemke borgonje u pripremi za buduće sadnje) na rijetke stare, autohtone sorte pa bi u doglednoj budućnosti oba pjenušca, duranija i borgonja mogli biti odlični aduti u rukama Nevija i Paola Agapita! Vrijeme će pokazati… (Mario Milošević)
