Monodrama “Moskva – Petuški” u produkciji Kazališne družine Bastien u Teatru na Trešnjevci. Veliki povratak na kazališne daske, po nekim kritičarima, zadnjeg ruskog klasika, poeme “Moskva – Petuški”, samizdatskog ruskog pisca Venedikta Jerofejeva.
Ovo je priča o životu, ljubavi, prijateljstvima, nesporazumima, sreći i nesreći, o neuklopivosti u sisteme. Moskva – Petuški je biografija ispričana putovanjem punim iznenađenja, zabavnih susreta i veselih razgovora začinjenih čuvenom ruskom votkom.
Monodramu je režirao i adaptirao redatelj Jasmin Novljaković. Glazbu je napisao Igor D. Savin. U ulozi Venje pojavljuje se Ljubo Zečević.
“Remek-djelo u kojem Venja ili Venjička, kako si pripovjedač tepa iz superiorne autorske pozicije, ne leluja nedokučivim sferama duha, nego se vuče po “dnu života”, putujući tek metaforički, u alkoholnom ludilu, kroz rusku i svjetsku književnost novijeg doba…” (Irena Lukšić).
Venjička je bio sanjar. Pijani sanjar. Jedan od onih koji su gulili šljaku po ruskim vukojebinama i pisali beskompromisno bez želje da ikome podilaze. Venjička u ovom romanu – poemi kreće sa Kurskog kolodvora u Moskvi do kolodvora Petuški u posjet svojoj ljubavi. Usput će nabrojati i popiti skoro sve vrste votke, piva i vina. I, na koncu, u Petuške nikad neće stići. A pričao je Venja sa vagonskim anđelima, lebdjeli su oko njegove razbarušene glave pjevajući. Barhatno pivo je pljuštalo kao kiša, smjenjivali su se putnici, svjetla kolodvora i Venjina magnovenja, ali nikako nije mogao dospjeti u Petuške, baš kao što i cijeli život bezuspješno pokušava vidjeti Kremlj.
