Doajen hrvatskog glumišta Pero Kvrgić, kazališni, filmski i televizijski glumac koji je nizom zapaženih uloga ostavio neizbrisiv trag, umro je u 94. godini u Zagrebu, objavio je HRT, napominjući da je informacija potvrđena iz kazališta “Gavella”.
Pero Kvrgić rođen je u Moravicama, u Gorskom kotaru, 4. ožujka 1927. godine. Polazio je nekadašnju zagrebačku Zemaljsku glumačku školu i Dramski studio u Zagrebu. Godine 1944., kao sedamnaestogodišnjak, pridružio se partizanskim kazališnim skupinama “Ivan Goran Kovačić” i “August Cesarec”.
Gotovo da nema kazališta u kojemu Pero Kvrgić (Srpske Moravice, 1927.) nije glumio. Član zagrebačkoga HNK bio je od 1949. do 1953. godine, nakon čega se priključuje novoustrojenoj skupini “pobunjenika” iz HNK-a, što je osnovala Zagrebačko dramsko kazalište, danas kazalište “Gavella”. Ondje je bio do 1986. te se ponovno vraća u HNK, gdje ostaje do umirovljenja 1988. godine.
Pero Kvrgić je glumio u svim većim kazalištima i kazališnim skupinama u Hrvatskoj, kao i na festivalima, među kojima su i Teatar &TD, Zagrebačko kazalište mladih, HNK u Splitu, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište “Marina Držića”, zagrebački “Kerempuh” i “Komedija”, Teatar u gostima, Epilog teatar, brijunski Teatar Ulysses, Žar ptica, “Bagatella”, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto…
Ostvario je uloge kako u impozantnom nizu klasika, tako i mnogobrojnim djelima suvremenih autora, od čega svakako treba izdvojiti nisku likova iz dramskih djela Marina Držića, od Muna iz drame “Skup”, koju 1950. režira Branko Gavella, do uloga Pometa, Dunda Maroja, Zlatikuma, Arkulina, Negromanta, Staniše, Gulisava Hrvata…
Prema nekim podacima, broj uloga koje je Pero Kvrgić u kazalištu odigrao tijekom svoje karijere bliži se brojci od 200, a među njima se doista može pronaći sve: Scapin iz Moliereovih “Scapinovih spletki”, Harpagon iz “Škrtca”, Sganarelle iz “Don Juana”, Sampognetta iz Pirandellove drame “Večeras improviziramo”, Otac iz “Šest osoba traži autora”, zatim su tu Mockinpott iz Weissovih “Patnji gospodina Mockinpotta”, kao i legendarne “Stilske vježbe” Raymonda Queneaua.
Ta je predstava premijerno prikazana 19. siječnja 1968. godine i od tada je konstantno na repertoaru, oborivši sve hrvatske rekorde te sloveći kao potencijalno najdugovječnija predstava na svijetu, igrana u istoj postavi (uz Peru Kvrgića tu je i Lela Margetić).
Pero Kvrgić nastupao je u nizu televizijskih i igranih filmova (“Opsada”, “H-8”, “Tri četvrtine sunca”, “Drug predsjednik centarfor”, “Sreća dolazi u 9”, “Prijeki sud”, “U sredini mojih dana”, “Kamenita vrata”, “Nausikaja”, “Pont Neuf”, “Doktor ludosti”…).
Više mu je puta ukazano priznanje za rad, među ostalim dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo, Nagrade “Dubravko Dujšin”, Nagrade Grada Zagreba, Nagrade Grada Dubrovnika, nagrade na Sterijinom pozorju, kao i na sarajevskim Malim scenama, Nagrade “Orlando”, Nagrade “Tito Strozzi”, Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade “Eleonora Duse”, “Marul”.
Odlikovan je Redom kneza Branimira za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske, a 2007. godine dobio je i vlastitu zvijezdu u hrvatskoj Ulici slavnih na opatijskoj šetnici Slatini.
