Popularni čaj od šipka korisna je pomoć kod gripe i prehlade, a zbog visokog sadržaja vitamina koristi se i za jačanje imuniteta. Preporučljiv je i oboljelima od bubrežnog kamenca.
Od divlje ruže (Rosa canina) u biljnoj se medicini najčešće rabi njezin plod, odnosno šipak. Ova biljka raste kraj šuma, uz živice i plotove, na pašnjacima, među grmljem i šikarom, u ravnici i po planinama. Pojavljuje se u velikom broju oblika, a rasprostranjena je gotovo u svim krajevima Hrvatske, objavio je portal 24sata.hr.
Plodovi divlje ruže iskorištavali su se za jelo već od starog vijeka, pa ih kao jestive spominje i rimski liječnik Galen. Služili su i kao narodni lijek od mnogih bolesti. Stari su Rimljani vjerovali da šipak, među ostalim, liječi i bjesnoću pasa, pa odatle potječe i latinski naziv biljke – pasja ruža.
U novije je doba upotreba šipka ponovno dobila na popularnosti jer je ustanovljeno da mesnato usplođe sadrži mnogo vitamina C. Šipak je, uz zeleno usplođe oraha, najbogatiji prirodni izvor ovog važnog vitamina. Ustanovljeno je također da se u osušenom šipku, a i u proizvodima dobivenim prerađivanjem ovih plodova, može zadržati znatan dio tog inače nestabilnog vitamina.
Najviše vitamina C ima u zrelom šipku koji još nije omekšao i počeo gubiti svijetlocrvenu boju. Šipak je pored toga bogat izvor karotina i vitamina P. U šipku ima još i vitamina B1, B2, E i K. U košticama ima dosta vitamina E i vanilina, od čega stučene koštice imaju ugodan miris. Čini se da je šipak iz naših sjevernijih, hladnijih i vlažnijih područja bogatiji vitaminom C, dok je u plodovima iz toplijih, suhih i sunčanih krajeva nađeno više šećera.
Zbog visokog sadržaja vitamina C pripravci od šipka služe kao sredstvo za jačanje imuniteta. Zbog toga se propisuju kao dodatno sredstvo tijekom liječenja i oporavka, a jačaju i otpornost na infekcije poput prehlade i gripe. Šipak sadrži i trjeslovine koje imaju sposobnost stezanja, a to olakšava probleme s proljevom, osobito onim koji je izazvan groznicom.
Pektini i organske kiseline iz šipka imaju diuretički učinak, a organske kiseline potiču izlučivanje probavnih sokova te tako ublažavaju gastritis. Novija su istraživanja pokazala da bi šipak mogao pomoći ublažavanju bolova i povećanju pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom.
Čaj od šipka rabi se i kod upalnih procesa bubrega, osobito za sprečavanje novih oboljenja. Ljudi kod kojih lako dolazi do skupljanja pijeska i kamenaca u bubrezima ili mokraćnome mjehuru trebali bi dulje piti čaj od šipka. Čaju od šipka nije potrebno dodavati šećer jer je šipak sam po sebi slatkast. Može se miješati i s drugim biljkama. Zbog kiselkasta okusa šipkov čaj je ugodno osvježenje kod bolesti s vrućicom.
Sjemenke se u narodnoj medicini koriste kod kamenca, bolesti bubrega i mjehura, kod reume i uloga. Marmelada od šipka zimi je dobar dodatni izvor vitamina C. Zreli šipak bere se u rujnu i listopadu, zatim se suši i drobi u sitnije dijelove. Čaj od šipka nema nikakvih štetnih učinaka, pa ga se može dulje piti.
U nastavku su tri varijante čaja od šipka. Svaki od njih primjenjuje se za rješavanje određenog zdravstvenog problema.
Protiv anemije
Pomiješajte 2 žlice šipka, 2 žlice boba crnog ribiza i 2,5 dl hladne vode. Usitnjeni suhi šipak i suhe bobe ribiza prelijte hladnom vodom, zakuhati i lagano kuhajte 10 minuta. Popijte tri ovako pripremljene šalice čaja na dan kod manjka željeza u krvi.
Gripa i prehlada
30 g šipka, 20 g cvjetova lipe, 20 g cvjetova bazge, 10 g pelina, 2,5 dl kipuće vode i 1 žlicu čajne mješavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10 minuta i procijediti. Čaj po želji zasladiti medom. Uzimati 2-3 puta na dan.
Imunitet
Pomiješajte 10 g šipka, 20 g kamilice, 20 g bazge, 10 g matičnjaka, 10 g lista borovnice, 10 g koprive, 10 g stolisnika, 5 g nevena i 5 g hibiskusa. Žličicu mješavine prelijte šalicom vruće vode, ostavite da odstoji 10 minuta i procijedite.
