U organizaciji Predstavnika poljske nacionalne manjine Grada Zagreba u Napretkovom kulturnom centru 3. prosinca 2018. godine održana je projekcija filma “Priča Irene Sendler”, poljskog redatelja Andrzeja Wolfa koji i osobno bio gost ove projekcije.
Prikazivanje filma je organizirano povodom obilježavanja 10 godina od smrti Irene Sendler, žene koja je svojim nesebičnim pomaganjem spasila oko 2 500 židovske djece izvodeći ih tajno iz Varšavskog geta što po svom obimu nadilazi mnogo poznatiju Schindlerovu listu. Sa svojom grupom ona im je pribavljala lažne dokumente i smještala ih izvan geta u obitelji Poljaka.
U filmu “Priča Irene Sendler“, glavna junakinja filma govori o svojoj djelatnosti koja se sastojala od spašavanja života najsiromašnije židovske djece iz Varšavskog geta. Davanjem novih identiteta, lažiranjem dokumenata, pronalazila je način na koji bi se odvodila djeca izvan granica geta i pronalazio siguran smještaj. Film na neobičan način spaja razgovore redatelja s gospođom Irenom u posljednjim godinama njenog života s autentičnim scenama iz vremena okupacije i scenama s glumcima. Irena Sendler je izuzetna osoba i junakinja te zaslužuje da ostane u trajnom sjećanju. Sjećat ćemo je se po njenim mudrim riječima: Ljude se dijeli na dobre i zle. Narodnost, rasa, religija ne znače ništa, već samo ono tko je kakav čovjek.
Za svoj veliko djelo, Ireni Sendler uručeno je priznanje Pravednik među narodima koju dojeljuje države Izrael i najveće je priznanje koje može dobiti netko tko nije pripadnik židovskog naroda. Na poleđini medalje je tekst: “Tko spasi samo jedan život, isto kao da je spasio čitav svijet.“
Prije početka projekcije filma, prisutne je pozdravila Walentyna Lončarić, predstavnica poljske nacionalne manjine Grada Zagreba. Potom je Vladimira Matošin, predsjednica Hrvatsko-poljskog društva, a uime Židovske vjerske zajednice “Bet Israel”, pročitala tekst o tome tko su Pravednici među narodima, a nakon projekcije potresnog filma gospodin Wolf odgovarao je na pitanja publike.
Redatelj filma Andrzej Wolf autor je fotografije u više filmova među kojima su: “Dvadesete…tridesete godine” (1983.), “Specijalna misija” (1987.) Janusza Rzeszewskog, “Tri stope iznad zemlje” (1984.), “Muške stvari” (1988.) Jana Kidawe Blonskog te “Poljska Siberijada” Janusza Zaorskog. Godine 2006. dojijeljena mu je nagrada “OFFskar“ za cjelokupno životno stvaralaštvo u poljskooj kinematografiji. (Mario Milošević)
