FIFA se još nije službeno oglasila po pitanju “slučaja Šimunić”. Poznato je samo da je Šimunić prijavljen i da je pokrenuta istraga. Za sada je neizvjesno koji će biti rezultat istrage, odnosno hoće li Šimunić ili možda HNS biti kažnjeni.
Prema izjavama čelnika HNS-a, može se zaključiti kako vjeruju da kazne neće biti rigorozne. Kako god, ovaj slučaj će biti dobra škola za Hrvatski nogometni savez.
Organizator utakmice ima svoj dio odgovornosti u cijelom slučaju. Službeni mikrofon ne bi smio biti korišten izvan službenog protokola utakmice, to je u najmanju ruku neprofesionalno. Izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović prokomentirao je kako nitko nije mogao znati što će Šimunić “zapjevati”. Vrbanović je nesvjesno samim pitanjem dao i odgovor zbog čega mikrofon mora biti u “sigurnim rukama”. Baš zato što nitko ne može znati što će netko lupiti, a da možda neće ni biti svjestan posljedica. No, možemo razumjeti da se u cijeloj pometnji nakon važne pobjede dogodila pogreška.
Osim toga, u HNS-u su davno trebali izbrifirati svoje igrače da im slične gluposti ne padaju na pamet. Šimunićev potez je za svaku osudu, pogriješio je, nije to smio napraviti bez obzira što tvrdi da je imao samo dobre namjere. Već smo dosta pisali o tome u prethodnim tekstovima pa nema smisla dalje razvlačiti ovu temu. Možemo samo sačekati što će reći FIFA.
Dvostruka mjerila Fife i Uefe
To jedna strana medalje. Druga nam ostavlja dojam kako FIFA/UEFA često primjenjuje dvostruke kriterije u odnosu na Hrvatsku. Posljednji slučaj dogodio se na utakmici s Islandom. Na utakmici Srbije i Hrvatske na Marakani nije im zasmetao golemi transparent “Vukovar” ispisan na ćirilici, i to na srpskoj zastavi, čime su autori valjda htjeli sugerirati da je Vukovar grad u Srbiji, dok su u Zagrebu na utakmici s Islandom zatražili micanje transparenta “Zapamtite Vukovar”, koji je bio na zastavi zemlje u kojoj se taj grad doista nalazi.
Ne smeta im transparent s jasnom aluzijom na teritorijalno prisezanje, popraćen taktovima Marša na Drinu, prigodnim četničkim znakovljem u publici i paljenjem hrvatske zastave, a smeta im kada hrvatski navijači izvjese ime hrvatskog grada na hrvatskoj zastavi. Pitamo se kakva bi reakcija bila da se dogodila obrnuta situacija? Možemo samo zamisliti. Ovako, nikome ništa.
Nismo primijetili da su na transparent u Beogradu reagirale udruge za zaštitu ljudskih prava koje surađuju s Fifom, a čije podružnice tako revno prate što se događa na hrvatskim stadionima. Ali, da ne bi bilo zabune, iste je zasmetao transparent posvećen Vukovaru na utakmici s Islandom, kako je otkrio Vrbanović. Treba pozdraviti rad tih udruga, jer svima nam je stalo do toga da hrvatski stadioni budu primjer civiliziranosti i uljuđenog ponašanja. No, valjda bi pravila igre trebala biti za sve ista, jer jedino na taj način mogu se iskorijeniti negativne pojave na europskim i svjetskim stadionima.
Pogledajmo se u zrcalo
Primjera Fifinih i Uefinih dvostrukih mjerila i nelogičnosti ima podosta. Već smo nekoliko puta pisali o tome pa nema smisla ponavljati se. Posebice je to izraženo kod navijačkih izgreda. Jedno vrijedi za male, a nešto posve drugo za velike. To ne znači da treba zažmiriti na negativne pojave zato što je drugdje još gore, posebice se ne smije prijeći preko onih koje imaju obilježja fašizma odnosno totalitarnih režima.
Dapače, treba ih beskompromisno iskorijeniti s hrvatskih stadiona i općenito iz društva. Ne treba kriviti druge za probleme našeg društva, prvo se trebamo sami pogledati u ogledalo i zapitati se jesmo li kao društvo u cjelini dovoljno učinili na prevenciji i suzbijanju bilo kakve diskriminacije, netolerancije ili nesnošljivosti. Očito da nismo i da u tom smislu ima još dosta posla. Međutim, jednaki su licemjeri oni koji opravdanje za domaće ekstremiste pronalaze u izgredima sličnih u drugim zemljama kao i oni koji osuđuju domaće, a zatvaraju oči pred očitim kršenjem hrvatskih interesa i prava.
Tko brani hrvatske interese?
Također se legitimno zapitati zbog čega Hrvatska često nema ravnopravan tretman? Na to pitanje trebao bi odgovoriti HNS, ako govorimo o djelokrugu koji obuhvaća nogometna pitanja, ali i državna politika. Što su poduzeli da mjerila budu za sve ista? Druge zemlje štite svoje interese, što je normalno, a što poduzima Hrvatska u bilo kojoj sferi? Malo ili ništa. Reakcije službenih struktura na kršenja hrvatskih prava poslovično su mlake ili ih uopće nema. To se najbolje vidi na opisanim slučajevima s transparentima. I tako već godinama, pod svim vladama, gotovo bez ikakve razlike. I zato se ne trebamo čuditi što smo tu gdje jesmo, od ekonomije i politike pa do tretmana Fife i Uefe. Kad se o vlastitim interesima sami ne brinemo, zašto bi to radili drugi? Na takvima je najlakše trenirati strogoću. Sami smo si krivi. Tko nam je kriv što nas vode nesposobni.
Piše: Autor: Ivica Medo / Dnevnik.hr
