Čovjek leži na samrtnoj postelji, oko njega čitava obitelj – uplakana žena i četiri sina. Tri naočita momka, a četvrti sav nikakav.
– Draga – pita čovjek – odgovori mi iskreno, je li ovo četvrto dijete zaista moje. Želim znati istinu prije nego što odem.
– Jest, dragi, kunem se očevim i majčinim grobom, ti si mu otac!
I tako, čovjek umre sretan, a udovica mrmlja:
– Hvala Bogu da me nije pitao za ostalu trojicu…
