Piše: Jurica Ilić
Niz radijskih hitova, uspješne suradnje s vrhunskim glazbenicima, pjesme koje su neki (rekao bih) na silu uvrstili u rap, premda je riječ o ritmičnim i melodičnim baladama pop ili rock usmjerenja, jakih i najčešće ironičnih ili satiričnih sadržaja čak i uz jedan međunarodni skandal (zbog pjesme “Co to maš?”)…
Sve je to Bobo Knežević, glazbenik iz Sinja, sa stalnom adresom u Zagrebu.
Bobo – Zalazak sunca u predgrađu:
Bobo je potpuno originalna autorska osobnost na hrvatskoj glazbenoj sceni. Pred nama je njegov novi album “Noćni taxi” koji je nastajao nekoliko godina i kojim Bobo pokazuje, uz one već poznate i neke potpuno nove autorske odlike. Premda su ga neki već odavno uspoređivali s Rambom Amadeusom, (zbog poetike), drugi s Johnnyjem Štulićem (zbog sličnosti vokala), ja ću se usuditi na jednu dramatično drukčiju usporedbu a čini mi se potpuno adekvatnom – Bobo je Arsen Dedić XXI. stoljeća i njegov legitimni nasljednik.
Prvenstveno je tu riječ o poeziji, gdje Bobo poput svog velikog uzora vrlo vješto, neočekivano ili rijetko predvidljivo, koristi rime, igre riječi, stileme i vizualizacije, kao i prispodobe, onomatopeje i druge stilske figure svog autorskog govora.
Zapravo, album “Noćni taxi” u cjelini pokazuje Kneževićevu opredijeljenst za potpuno urbani izričaj, a dokaz za to su pjesme poput naslovne, te “Zalazak sunca u predgrađu” i “Tako malo nježnosti” gdje je najbliži Arsenovoj poetici, a u ovoj drugoj čak prilično podsjeća na stil i vrijeme Ive Robića ili Marka Novosela.
“Voljela je Balaševića” još je jedna fina balada, o bivšoj ljubavi, ima tu i njegovih tipičnih manifest pjesama o životu i neobičnim sudbinama, recimo “E moj Damire”, “Neno vozi cisternu” ili “Ninočka”, a posebna skupina su njegove nostalgične ili, ajmo reć, misaone pjesme, poput “Dima”, “Male zelene tablete”, “Muva na plafonu”, “Televizija”, “Sam na Božić”…
Hit “Na zidiću” sigurno već znate s lokalnog radija i pocupkujete na njega, ali znakovit je iz više razloga. Prvo Bobo ga pjeva u sinjskom jezičnom idiomu, ali je po video-spotu i temi vrlo zagrebački. Kao u toj, Bobo u još nekoliko pjesama uspješno koristi miksanje hrvatskih govora i žargona, pa se čini kao sjajna spojnica hrvatskog kulturnog juga i sjevera. Njegova autorska sloboda je čini se posve neupitna, pa ako spomenemo da se bavi i ilustracijom i stripom, dolazimo do njegove nove umjetničke dimenzije.
Zanimljivo je da je Bobo vrlo uvjerljiv glazbenik i motivator, jer kako bi inače došao do takvih sviračkih kolega i glazbenih velikana poput Matije Dedića, Elvisa Stanića, Saše Antića, Borne Šercara, Ante Gela i Nikše Bratoša, a tu je još niz odličnih glazbenika i pjevača, gdje izdvajamo Jašara Murtezanija, priznatog bas gitaristu.
Za “Noćni taksi” koji donosi čak 17 pjesama, već se sad može reći da je vrlo kompleksno i definitivno zanimljivo izdanje, koje će se rado slušati na svim medijima.
