U Europskoj uniji još uvijek se raspravlja o uvođenju embarga na uvoz nafte iz Rusije. To bi pogodilo sve države članice, neke više, a neke manje.
Doduše mnoge zemlje, prije svega Njemačka, traže alternative. No to nema smisla ako se ne smanji potrošnja, jer onda ne padaju ni cijene nafte, što bi pak opet moglo veseliti Putina. A ograničenje potrošnje je nužno i zbog klimatskih ciljeva, piše Deutsche Welle.
“Europska potreba za ruskom naftom mogla bi se skoro upola smanjiti do 2023. i skoro potpuno nestati do 2025. godine”, smatra William Todts, direktor organizacije Transport & Environment (T&E) koja se zalaže za ekološki promet. Nafta se uglavnom koristi za grijanje, promet i proizvodnju energije. U Europskoj uniji se skoro 70 posto nafte troši na prometna sredstva, prije svega za osobne automobile.
Zato bi jednostavna mjera za smanjenje potrošnje nafte u Njemačkoj bila uvođenje ograničenja brzine. Trenutačno na 70 posto autocesta nema ograničenja.
Kada bi na autocestama bila dopuštena maksimalna brzina od 100, a na prometnicama izvan naselja 80 kilometara na sat, u Njemačkoj bi se godišnje moglo uštedjeti 2,1 milijardu litara fosilnih goriva. To bi bilo 3,8 posto ukupne potrošnje u prometu, izračunao je Savezni ured za okoliš.
A kada bi se još i u naseljenim mjestima brzina ograničila na 30 km/h, uštedjelo bi se 3,7 milijardi litara benzina i dizela. Daljnje mjere bi mogle biti i uvođenje povremenih zabrana vožnje nedjeljom, poticaji za korištenje javnog prijevoza te što češći rad od kuće.
U skoro svim industrijskim državama na snazi je ograničenje brzine – ali ne i u Njemačkoj
No učinak rada od kuće bi bio samo kratkoročan, upozorava Waldemar Marz iz instituta Ifo. Jer, dugoročno bi ljudi odselili iz središta gradova na periferiju i u okolicu, u veće stanove, pa bi time imali duži put do radnog mjesta kada bi ipak morali u ured i ne bi bili motivirani za kupovinu štedljivih automobila.
Srednjoročno bi veliki učinak imalo brzo prelaženje na električnu mobilnost, kažu stručnjaci organizacije T&E. Oni su izračunali da bi time potražnja za naftom do 2023. pala za 38,8 milijuna tona ekvivalenta nafte. To je 48 posto ruske nafte koja se potroši u prometu.
Prije svega ako se koncentrira na vozila koja se posebno često koriste, kao što su službeni automobili, taksiji, autobusi ili kamioni. Oni čine osam posto svih cestovnih vozila, ali na njih otpada 19 posto potrošnje nafte u prometu. Kada bi sva službena vozila bila električna, kratkoročno bi se ostvarila 2,25 puta veća ušteda nafte nego kada bi se elektrificirala privatna vozila, ističu u organizaciji T&E. I dodaju da bi se moglo štedjeti i pomoću nekih drugih mjera, kao što su obuka vozačica i vozača za ekološku vožnju, optimiranje tlaka guma na vozilima ili opremanje kamiona aerodinamičnim dodacima.
Nafta se troši i u zračnom prometu. Kada bi se sve članice EU-a ugledale na Francusku i zabranile letove na malim udaljenostima, vrijednost uvoza ruske nafte bi se godišnje mogla smanjiti za dvije milijarde eura, stoji u jednoj analizi organizacije Greenpeace.
Daljnje uštede moglo bi donijeti ograničavanje poslovnih putovanja – da je to moguće, pokazao je lockdown za vrijeme pandemije.
Od početka rata u Ukrajini članice EU-a su iz Rusije uvezle naftu u vrijednosti od 24 milijarde eura
Nasuprot tome, štednji nafte ne doprinosi ograničavanje cijene goriva kako bi se ublažile posljedice poskupljenja energenata za građane. Unatoč tome, njemački parlament će u petak (13.5.) vjerojatno raspravljati o tome. Planirano je smanjenje poreza na energente na europski minimum tijekom tri ljetna mjeseca.
No ako gorivo bude jeftinije, neće biti poticana štednja. Tako je od ožujka smanjenje poreza na gorivo u 18 europskih država u vrijednosti od 14 milijardi eura dovelo do povećanja potrošnje nafte za 3,3 milijuna tona ekvivalenta nafte, kažu u organizaciji T&E.
Dakle, postoje mjere koje bi dovele do smanjenja potrošnje nafte.
U EU-u se i dalje diskutira o embargu na uvoz ruske nafte. Njemačku embargo ne bi previše pogodio, budući da je udio ruske nafte u njezinoj ukupnoj potrošnji smanjen na 12 posto. Drugačija je situacija u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj i Bugarskoj. Ukupno jedna četvrtina potrošnje EU-a pokriva se još uvijek naftom iz Rusije.
