Kad se tržište poremeti, jedna od najvažnijih zadaća svakog poduzetnika je održati likvidnost, budući da je to osnova svakog poslovanja, a dobit i gubitak je nešto o čemu će se brinuti u budućnosti.
Kad razmišljam o onom što je bitno za preživljavanje teških poslovnih trenutaka, sjetim se starog vica ili možda čak i anegdote. Nakon dugo vremena srela se dvojica prijatelja u New Yorku i neobavezno ćaskaju. Razgovor ide otprilike ovako: „Gdje si, što radiš, čime se baviš? – Evo, već dugo imam galeriju, bavim se umjetninama. – Bravo, pa to je krasno, umjetnost i posao, gdje ćeš ljepše! I kako ti ide? – Ma vraga! Nije ti to Bog zna što. Prošle godine sam poslovao s gubitkom, a i ove ću. – Auu, pa što je ne zatvoriš? – Ne dolazi u obzir, pa od čega ću živjeti!?“.
Iz ovog karikiranog primjera vidi se razlika između likvidnosti u poslu, znači tijeka novca i nominalnog poslovanja s dobiti. Dobit je kod velikog broja malih tvrtki uglavnom u zoni „papirnatih“ izvještaja, koji se predaju na kraju godine i iz nje se ne stvara nikakva rezerva za „crne dane“. Ono što je svima iznimno važno je stanje likvidnosti, što imamo na računu i možemo li s tim podmirivati dospjele obveze. Naravno, nije cilj umanjivati važnost pozitivnog poslovanja, jer je to legitiman i normalan cilj svakog poslovnog pothvata, ali ako „u papirima piše“ da je sve u redu, a na računu nema ništa, onda je to veliki problem.
Ova naša aktualna situacija mnoge je dovela upravo u tu poziciju. Poslovali su prošlu godinu pozitivno, iskazali su dobit, sad trebaju platiti i akontaciju poreza na dobit ili druge poreze, ako su obrtnici, i – gle čuda! – na računu imaju malo ili ništa. E, to je situacija za brigu, jer to potvrđuje tezu iz naslova da svaki posao započinje ili završava likvidnošću! To vrijedi i za mikro poduzetnike, ali i za velike sustave, pa čak i za banke.
Što učiniti kad nas kriza ulovi na „krivoj nozi“? Nema jednoznačnog odgovora jer je mnogo potpitanja i u osnovi sve ovisi o tome čime se poduzetnik bavi. Na primjer, ako je u pitanju neka usluga gdje su troškvi relativno mali, dovoljno je obratiti pozornost na osnovne troškove kao što su režije, najmovi, a treba zaustaviti sve ono što nisu nužni troškovi, srezati što se može, ne razmišljati emotivno („baš mi se sviđa moj poslovni prostor“), nego racionalnom odlukom prevenirati tekuće te stvaranje novih troškova. Usporedan proces treba biti usmjeren u pokušaj i orijentaciju prema prilagodbi aktualnom trenutku,treba pokušati generirati novi prihod, pa makar i s manjom stopom rentabilnosti. Najgore je kad sve stane, jer je pokretanje izuzetno teško, pa se u tom slučaju najčešće ne kreće od „nule“, nego od minusa, a to može biti pogubno.
Ako ste uspjeli sačuvati zalihu likvidnosti, raspolažite oprezno i napravite najdugoročniji mogući plan s tim što vam je na raspolaganju. Ako ste u mogućnosti aplicirati na mjere koje je Vlada omogućila poduzetnicima, ne gledajte to na način da to nije ono što ste imali, pitanje je hoćete li ikad imati ono što je bilo nekad! No, realno, uvijek je daleko bolja opcija „imati vrapca u ruci nego goluba na grani“. Ako procjenjujete da bi vaš posao mogao u razumnom roku opet imati pozitivan smjer, isplati se razmisliti i o zaduživanju po povoljnim uvjetima kao što to nudi HAMAG – BICRO ili drugi ponuđači koji su vam dostupni.
U poslu je slično kao i u životu – pasti je lako, važno je smoći snagu i dignuti se! Dakle, ne bojte se, sve je to dio života, važno je naći formulu prilagodbe i preživjeti.
Nikola Mihaljević
Poduzetnik s iskustvom 🙂
*za konkretne savjete uvijek možete pisati na: unimedia@unimedia.hr
