Ivo Banac, povjesničar, političar i pisac, preminuo je u utorak, nakon teške bolesti, u 74. godini života.
Banac je rođen u se u Dubrovniku 1947. godine. Godine 1959., s majkom emigrira u SAD, kako bi se obitelj opet ujedinila (otac je otišao u SAD 1947. godine).
U New Yorku pohađa gimnaziju Loyola, a potom studira i diplomira (1969.) na Sveučilištu Fordham. Magistrirao je (1971.) i doktorirao (1975.) na poslijediplomskom studiju iz povijesti na Sveučilištu Stanford, Kalifornija.
Od 1977. do 2009. godine predavao je povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale, New Haven, Connecticut, gdje je umirovljen kao profesor emeritus na katedri vezanoj uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee.
Od 1994. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je upravljao Institutom za jugoistočnu Europu.
Od 2008. godine redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1990. godine dopisni član HAZU.
Autor je i urednik više knjiga, članaka i komentara, među kojima se ističe monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika (1984, nagrađena nagradom “Wayne S. Vucinich” Američkog udruženja za promicanje slavenskih studija) i Sa Staljinom protiv Tita: informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (1988, nagrađena nagradom “Josip Juraj Strossmayer” zagrebačkog sajma knjiga Interliber).
Bio je urednik časopisa East European Politics and Societies, supredsjednik Instituta otvoreno društvo – Hrvatska, član predsjedništva Hrvatskog helsinškog odbora, generalni direktor Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku te Predsjednik je savjeta Instituta Vlado Gotovac.
Također je bio predsjednik Liberalne stranke, saborski zastupnik te ministar zaštite okoliša i prostornog uređenje u Vladi RH.
