Kreće The Voice Hrvatska, voditelji otkrivaju što gledatelje očekuje u novoj sezoni

Foto: Dinko Cepak / HRT

The Voice Hrvatska od subote 11. studenoga kreće u svoj novi televizijski život u četvrtoj sezoni. Nova uzbuđenja, vrhunski glasovi i osobne priče u dvanaest emisija.

Mentori Vanna i Gobac uz “debitante” Urbana i Dinu Jelusića odabiru svoje timove, a u svakom od njih samo je desetero mladih ljudi punih talenta, želja, nada i “onog nečeg” što ih čini posebnim.

I u novoj sezoni voditelji su nam znana lica koja su prvo “rame za slavlje” ili “rame za plakanje”, Iva Šulentić i Ivan Vukušić. Možda malo manje naspavani, zbog novih (roditeljskih) uloga, ali s mnogo dobrih emocija čekaju sve natjecatelje nove sezone.

Je li nova sezona izazov i kako im se čine natjecatelji?

Iva Šulentić: “Veliki je izazov ova četvrta sezona, zreliji smo i nekako drugačiji. Pozitivno je i naporno je, ali uživam snimati s ovom ekipom i s Vukom. Nevjerojatno, ali lako se povezati emotivno s tim mladim ljudima jer su oličenje prije svega dobrote, talenta, a onda i one iskrene ljudske živosti.”

A kad se dogodi ispadanje?

Iva Šulentić: “Dio showa je da netko ispadne. Mijenjaju se vremena i ljudi koji dolaze i njihovi ukusi, ali ostaje neka dobra vibra i neke uspomene koje stvaramo na ovim snimanjima. Iskreno, jedno dobro iskustvo.”

Razlike između prve i ove četvrte sezone koju vodite?

Ivan Vukušić: “Iskusniji sam i iskreno manje naspavan, ali brže reagiram, valjda zbog svega toga na sceni. Ovi mlađi kao da su ‘luđi’, jači, sa samopouzdanjem i to je nevjerojatno. E sad, možda skrivaju tremu ili ta pozornica toliko inspirira i ne mogu vjerovati koliko suverenih vokala ima, sjajno zvuče.”

Vežu li se uz natjecatelje i je li teško kad netko ne prođe dalje?

Ivan Vukušić: “Bio bi klišej kada bih rekao da se vežem uz sve. Uz neke se vežeš na sceni, a s nekima u onim trenucima kad se kamere ugase, po hodnicima, u neformalnim druženjima. Svi imaju neki sličan senzibilitet, klikneš u nekom spontanom razgovoru. Ima situacija gdje ispadnu ljudi koji su jednako dobri kao ovi što ostaju, ali to ne znači da ne mogu i dalje tražiti svoj put i stvarati glazbu koja će naći svoj put. Ovo iskustvo im je motiv i inspiracija više.”