Dok su mnogi te davne godine, 1066., za Božić dobili tek nešto obilniji ručak, bademe ili naranče, opatica Čika (Chicca) od kralja Petra Krešimira IV dobila je na dar ni manje ni više nego – cijeli vinograd.
Gotovo punih devet stoljeća benediktinke iz samostana Sv. Marije nedaleko Zadra brinule su o uzgoju loze i proizvodnji vina na tom vrijednom i plodnom komadu zemlje smještenom iznad Petrčana, koji se pod nagibom od 30° spušta prema moru. Socijalistička agrarna reforma prekinula je, nažalost, tu tradiciju sredinom 20. stoljeća, ali 2011. godine današnji vlasnici vinarije Kraljevski vinogradi otkupljuju tu zemlju i ponovno ovdje sade vinovu lozu. Od ukupno 47 ha površine pod vinogradima, 23ha nalazi se upravo na ovoj povijesnoj lokaciji.
Prilikom sadnje novog vinograda odlučili su se na odvažan zahvat melioracije, tj. mljevenja kamene podloge u koju su zatim posađene sadnice vinove loze koje, da bi došle do vode i hranjivih tvari, moraju pustiti korijenje duboko u tlo. Ovaj način sadnje značajno je smanjio prinose, ali je uvelike poboljšao kvalitetu grožđa iz kojih se dobivaju vrhunska vina. Osim samoga tla, velik utjecaj na kvalitetu sirovine ima optimalan jugozapadni položaj, strme padine, zavidna brojka od 250 sunčanih dana godišnje, ali i vjetar koji naizmjenično puše sa Velebita i sa mora, sprečavajući tako mnoge bolesti vinove loze.
Glavninu nasada čine autohtone sorte: plavac mali, crljenak i pošip, dok su u manjoj mjeri ovdje introducirane međunarodne sorte (za koje je poznato da u zadarskom zaleđu daju sjajne rezultate) cabernet sauvignon, syrah, merlot, chardonnay i muškat žuti. Uspijeva ovdje i autohtona plavina, a jako dobre rezultate daje i nedavno posađena žilavka. Godišnje se ovdje proizvede oko 250.000 butelja, od kojih se neke izvezu sve do dalekog Japana. Izvozi se i u Meksiko, Kanadu, SAD, a u Europi na Island, u Njemačku i Poljsku. No, bez brige, ostane ponešto vina i za nas Hrvate (i brojne turiste) željne dobre kapljice.
Ipak, proizvodne linije vinarije Kraljevski vinogradi ne pričaju samo priču o povijesti i estetici krajolika, već i o pametnom i promišljenom tržišnom pristupu koji odvaja HoReCa liniju Punta Skala od retail linije kreativno nazvane Grgur Vinski. U oba slučaja riječ je o vinima visoke kvalitete, no diverzifikacija brenda omogućuje kupcu lakše snalaženje među brojnim etiketama, pa tako i veće uživanje u samom vinu.
Od ukupno 13 etiketa (plus PetNat koji je u planu za ovu godinu) kušali smo Rosé Scuro, ružičastu kupažu plavca, plavine i cabernet sauvignona, Pošip (2021), već spomenutu Žilavku (2020) koja, iako nije uobičajena za ove krajeve, zapravo daje sjajne rezultate, Plavac mali (2017) napravljen u pitkom i lakom stilu tako da traži gutljaj više, izvrsni Crljenak (2017) te kupažu plavca malog, merlota i syraha pod nazivom Gladiator koja nas je naprosto oduševila. Kroz degustaciju proveo nas je Filip Brekalo, prodajni predstavnik i mlada nada vinarije, skrenuvši nam usput pažnju i na zanimljive staklene čepove koji omogućuju dugotrajnije čuvanje vina od uobičajenih navojnih zatvarača, ali i sprečavaju kvarenje koja često uzrokuju pluteni čepovi.
Na kraju priče teško je razlučiti da li najveći utisak na putnika-namjernika ovdje ostavljaju sjajna vina, zapanjujuća vizura vinograda i zalaska sunca, ukusno uređeni eksterijer i interijer konobe ili pak educirano i ljubazno osoblje. Kombinacija ta četiri faktora kadra je učiniti da se zaista osjećate kao „kralj na jedan dan“ (naročito kad vas ogrnu crvenim plaštem i posjednu na tron). A ukoliko ste dovoljno mudri da vina ponesete kući (ili ih naručite preko web shopa) tada vladavinu možete produžiti na svih 365 dana u godini, poručuju organizatori. (Irena Lučić, diWine Portal).
