Na brdu Čukuru pokraj Hrvatske Kostajnice poginuli snimatelj Hrvatske radiotelevizije Gordan Lederer dobio je spomen-obilježje, objavio je HRT. Ubijen je na današnji dan 1991. u 33. godini.
Lederer je poginuo na radnome mjestu, pogođen metkom snajpera, snimajući branitelje u akciji tijekom srpskih napada na Pounje. Iza sebe ostavio je mnoge zapise o prvim danima rata, poslije montirane u Banijska ratna praskozorja.
Spomenik “Slomljeni pejzaž” izgradili su Grad Hrvatska Kostajnica i HRT. Gradski ured za branitelje Grada Zagreba pomogao je izgradnju spomenika sa 100.000 kuna.
Nekoliko slojeva laminiranog stakla koje smo doslovno propucali s istom puškom kojom je on ubijen. Htio sam postići taj način ubijanja istine, kaže kipar Petar Barišić.
Kako bi se dostojno obilježilo mjesto pogibije kolege Lederera, HRT je 30. prosinca 2013. raspisao javni poziv za idejno kiparsko-arhitektonsko rješenje spomen-obilježja Gordanu Ledereru. 15. svibnja 2014. ocjenjivački sud u sastavu prof. Nikola Albaneže, prof. Milan Bešlić, arhitekt Nenad Fabijanić, prof. Vesna Kusin, prof. Biserka Rauter Plančić, prof. dr. Ive Šimat Banov te akademkinja Marija Ujević Galetović za spomen-obilježje Gordanu Ledereru izabrao je rad kipara Petra Barišića te arhitekata Kate Marunice i Nenada Ravnića pod nazivom Slomljeni pejzaž.
Ocjenjivački sud odluku je donio navodeći među ostalim kako taj kiparsko-arhitektonski prijedlog najcjelovitije sažima svu slojevitost spomen-obilježja u njegovim simboličkim konotacijama izraženim velikom likovnom čistoćom i jednostavnošću.
Gordan Lederer diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Kao trik-snimatelj bio je angažiran na dugometražnim animiranim filmovima “Čudesna šuma” i “Čarobnjakov šešir”. Realizirao je dokumentarne filmove “Udruženje samaca” i “Badanj”, a u suradnji i niz autorskih priloga arheološko-povijesne i putopisne tematike.
Snimao je i na iračkom ratištu pa je od toga nastao film “Kurdska kolijevka traži utočište”. Te 1991. Nastali su i filmovi “Zima u plavsko-gusonjskoj kotlini” i “Knin bez komentara”. Iz materijala koje je snimao na Banovini posmrtno je na HTV-u snimljen glazbeni video “Banijska ratna praskozorja”.
Snajperski pogodak na snimateljskom zadatku pred Hrvatskom Kostajnicom 10. kolovoza 1991. godine nije bio slučajan, jer je u skupini s vojnicima koji su mu pokazali bojište gađan samo on, a potom ga se na padini niz koju se otkotrljao gađalo ručnim bacačem granata.
Kako se može pročitati na Wikipediji, novinar Vlado Mareš i snimatelj Veljko Đurović su 11. kolovoza snajperista intervjuirali za informativni program RTS-a. Njegovu su siluetu, po tvrdnji novinskog članka od 22. kolovoza 1991. godine, prepoznali sugrađani iz Siska i član obitelji. Po tim je tvrdnjama riječ o Milanu Zoriću, koji je za vrijeme ročne vojne službe bio uvježban za snajperista.
Milan Zorić je u odsutnosti osuđen na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Na njegovu žalbu Vrhovni sud Republike Hrvatske je 18. rujna 2002. godine odbacio optužbu jer je Vojni sud u Zagrebu u ovom postupku obustavio kazneni postupak zbog primjene Zakona o općem oprostu.
