Čovjek je po svojoj esenciji – društveno biće – upućeno na život s drugima; od prapovijesti prema ovamo, najviše iz primarnih potreba poput produljenja vrste, obrane i sigurnosti, lakše egzistencije.
Danas pak odumiru te potrebe i čovjek postaje sve više individualan i sam. U prvom redu sve je više samaca – jer ne žele zasnovati obitelj, žrtvovati svoju naviku života, radi zajedničkog. Više je mogućnosti, izbora i aktivnosti koje udaljavaju pojedince od zajednica bilo kakve vrste – u poslovnom i privatnom smislu. Danas većina nadolazećih generacija u svijetu rada i zakonske punoljetnosti žele u životu sami sebi – ugoditi. Takve osobe prvenstveno stavljaju svoje potrebe, želje i interese u fokus djelovanja i potrošnje. I čine uskoro prevladavajuću društvenu strukturu u Hrvatskoj.
“Za razliku od baby boomersa te X generacije koji su se ‘grčevito’ borili da svojim potomcima (djeci, unucima i nerijetko praunucima) osiguraju nešto s čime bi lakše kročili kroz život, generacije koje dolaze žele osigurati – jedino sebi. I to na način da zarađeno bude i potrošeno, bez zaliha za budućnost. Novac će se sve manje štedjeti, sve uz njega sve će se manje materijalno posjedovati, a sve će se više trošiti na zadovoljavanje vlastitih potreba i želja. Ljudi će u navedenom krugu ‘ganjati’ zadovoljstvo koje će imati sve manje, zbog sve veće otuđenosti i usmjerenosti samo na sebe, a ne i na druge oko sebe. Rastakanje obitelji kakvu danas poznajemo te koja je, htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek naše civilizacijsko utočište, nastavit će se u velikoj mjeri, ostavljajući upravo veliki broj ‘samaca’ na društvenoj vjetrometini. Rezultat – sve više nezadovoljstva te sve veća potrošnja novca da bismo to zadovoljstvo vratili u osobne živote”, uočava futurologinja poduzetništva i socioloških odnosa Sanela Dropulić, direktorica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku.
Ova futurologinja dodaje kako je prodaja snova umjesto realnosti danas, ali i u nadolazećim vremenima najzastupljenija u životima nadolazećih generacija, koje neće imati tradicijska uporišta i društvena snalaženja, a probijat će se kroz život štakama iluzija i wanna be svijeta za sebe. Sami, kroz individualizam, bez zajednica u poslovnom i privatnom životu, bez okružja u kojemu mogu osjećati da svojim razmišljanjima pripadaju. Jedinu sigurnost tražit će u virtualnom, digitalnom svijetu…
“Sasvim je zato jasno zbog čega danas nogometaši imaju tolike ‘svemirski’ visoke zarade, dok primjerice znanstvenici ‘krpaju’ kraj s krajem? Živjet ćemo u rascjepu s jedne strane stalnog propitivanja ljudskog identiteta i svrhovitosti, uz stalni rizik urušavanja postojećih vrijednosnih sustava i ljudske društvenosti, dok ćemo s druge strane jurcati zadovoljiti svoje potrebe da sve bude dostupno, jeftino, brzo, kvalitetno, drugačije…”, upozorava futurologinja Sanela Dropulić.
Više od polovice stanovnika Londona danas su samci… Živimo u svijetu individualaca, kojemu se sigurno i nezaustavljivo okreće i Hrvatska, koja je imala duboko ukorijenjenu tradiciju života u zajednicama, širim ili užim obiteljima, u kojoj je povijesno značajno bilo pripadati nečemu i nekome, u kojemu se čak do te mjere „vagalo“ porijeklo da su „prebrojavana i krvna zrnca!“
Irski marketing stručnjak Hubert P. Grealish, poznat po svojim predavanjima i aktivnostima i diljem svijeta, ističe kako živimo u svijetu koji potiče individualizam u svim svojim temeljnim vrijednostima. Često naglašava kako prolazimo krizu identiteta koja je zahvatila zapadni svijet, posebice ubrzano od pandemije korone na ovamo.
“Jedan od sedam muškaraca u Sjedinjenim Američkim Državama ističe kako nema više prijatelja te da im se prijateljstvo izgubilo. U Ujedinjenom Kraljevstvu 50 posto svih umrlih muškaraca ispod 50 godina počinilo je samoubojstvo. Svi imamo odgovornost za svijet u kojemu živimo, ali taj svijet je sebično uronjen na razbijanje ljudske društvenosti, a korporacije diljem svijeta dodatno su to također pojačale”, uočava Hubert P. Grealish ističući kako danas ljudima nedostaje osjećaj „pripadnosti“ te jedine zajednice koje su preostale jesu one u digitalnom svijetu te da one pak ne odgovaraju svim generacijama koje danas čine civilizaciju.
“Djeca danas odrastaju u Hrvatskoj udaljena od osjećaja skromnosti, altruizma, bez poznavanja poniznosti i ljubavi prema ljudima oko sebe. Volonterizam se izgubio, a s razlogom starije generacije prosvjeduju kako se rijetki mladi dižu u tramvaju ZET-a ustupiti mjesto za sjedenje. Zajedništvo postaje utopija, a tekovine društvene civilizacija koju poznajemo u našoj državi gube se pred egocentričnim osobnostima koje u maksimalnom individualizmu vide uspjeh društva. Djeca sadašnjosti, ali i budućnosti, čiji su temelji danas primjerice postavljeni na statistici da šest puta više vremena provode na mobitelu nego vozeći bicikl, (ako niste znali, od 1995. godine za čak 35 posto pala je rekreativna vožnja bicikla među globalnom populacijom) jeste naša izgledna sutrašnjica”, zaključuje ovu temu futurologinja Sanela Dropulić poručujući kako hrvatsko društvo postaje društvo samaca.
