DVORAC BREZOVICA: Prekrasno zdanje bogate prošlosti, godinama već zatvoreno i zapušteno

Vožnja prema Brezovici ostavlja bez daha! Prekrasan krajolik, sve u cvatu, prekrasna polja, mirisi… Ukratko divota.

U samo središte Brezovice ide vijugava ulica i prođem pokraj dvorca, a da ga nisam ni vidjela. Nešto mi govori da stanem i da se okrenem i… U šumi vidim dio dvorca na brežuljku! Vraćam se i preko mostića ulazim u perivoj dvorca.

Nažalost sam dvorac je devastiran i zapušten, a trenutno ograđen da mu se ne može uopće pristupiti.

Veliko vlastelinstvo danas u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, ali kroz povijest pripadalo je hrvatskim velikaškim obiteljima. Vlasnici su mu bili Zrinski, Draškovići, Gyulayi… Naposljetku ga kupuje veletrgovac Josip Ausch da bi ga 1912. godine prodao Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Nažalost, 1946. dvorac je nacionaliziran i namjena mu postaje sve samo ne primjerena: od Vrtlarske škole, preko disco kluba do restorana. Godine 2006. vraćen je Zagrebačkoj nadbiskupiji i od tada lagano propada.

Dvorac predstavlja baroknu umjetnost kontinentalne Hrvatske, trokrilni s dvije ugaone kule koje su dekorativne. Najviše se ističe središnja dvorana s prikazima iz Sedmogodišnjeg rata koja datira iz 1775. godine. Istočno krilo je kraće što upućuje na različite faze gradnje ovog dvorca.

Prvi put Brezovica se spominje 1277. i tada je pod Okić gradom i njegovim gospodarima.

Godine 1551. stoji zapis i tada je na mjestu dvorca stajao burg – zidani grad okružen dvostrukim bedemom i zidanim tornjem na istoku. I danas su tu ruševina, ali kako je sve zaraslo ne vidi se.

Kratko vrijeme ovo vlastelinstvo u posjedu je imao Petar Zrinski.

Od 1660. obitelj Drašković stječe pravo nad vlastelinstvom, ali tek Ivan VIII. Draškovića (1740.-1787.) sin Josipa Kazimira Draškovića, sa suprugom Eleonorom Malatinski i dvojicom sinova, Jankom i Jurjem V., stalno se nastanjuju u Brezovici.

Za vrijeme Draškovića Brezovica doživljava gospodarski i kulturni procvat. Potiče se pismenost i razvija nacionalna svijest. Draškovići podižu župnu crkvu Uznesenja Marijina i uređuju sam dvorac, kao i vrt u engleskom stilu. Održavaju se godišnji sajmovi od 1781. uz dozvolu kralja Josipa II.

Grof Josip Kazimir Drašković (1714.-1765.) sudjelovao je u Sedmogodišnjem ratu, pa se upravo on povezuje sa slikom središnjoj dvorani dvorca, iako je slika nastala 10 godina nakon njegove smrti.

Na jozefinskoj karti iz 1783./84. prikazan je dvokrilni dvorac i to bez istočnog krila, a u još starijim zapisima spominje se kao kurija. Nije, dakle, bilo ni zapadnog krila, što današnja istraživanja i dokazuju. Dvorac se neprekidno mijenjao do današnjeg baroknog prekrasnog zdanja.

Zagrebačka nadbiskupija početkom 20. stoljeća izvodi značajne intervencije da se dvorac prenamijeni u ljetnu rezidenciju biskupa Antuna Bauera. Preinake izvodi arhitekt Viktor Kovačić, začetnik moderne hrvatske arhitekture, a u sklopu njih od 1915. do 1919. provodi adaptaciju cijelog dvorca. Uvodi struju i oprema ga neobarokim namještajem.

Na poziv kardinal Alojzije Stepinac, Regina Terezija iz Innsbrucka u dvorcu osniva Samostan Karmelićanki, a 1944. godine sele u novu zgradu pokraj dvorca gdje i danas djeluju.

Prekrasni dvorac bogate prošlosti danas je, nažalost, zapušten i zatvoren za posjetitelje.

Tekst & foto: Merica Mikuličin, turistički vodič