Je li on stariji bradati gospodin koji sluša klasičnu glazbu, patuljak, riđokosi srednjoškolac, doktor, književnik ili nešto sasvim drugo, nije moguće sa sigurnošću reći.
Jedino što je sigurno jest to da je godinama bio i ostao najbolje čuvana tajna hrvatskoga novinarstva. Riječ je o Lastanu, najpoznatijem junaku Modre laste, čuvenoga poučno-zabavnog časopisa za djecu i mlade koji ove godine slavi 70. rođendan.
Svoj je let Modra lasta započela u jesen 1954. godine u Narodnoj školi Trnjanska u Zagrebu pod imenom Djeca za djecu. A tko je zaslužan za njezin izlazak, tko su ljudi koji su je godinama stvarali, kako je dobila ime te kako je nastao i “tko je bio” Lastan, doznajte na obljetničarskoj izložbi Dragi Lastane! od 5. do 22. studenoga ove godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koja u svojem fondu čuva sva izdanja,
U sklopu izložbe Dragi Lastane! prikazivat će se istoimeni dokumentarni film hrvatske redateljice Irene Škorić, održavati radionice za mlade, a 20. studenoga bit će održan i stručni skup Časopisi za djecu i mlade: vrata u svijet mašte i partneri u obrazovanju.
Izložbu i popratna događanja organiziraju Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, nakladnička kuća Školska knjiga, Hrvatski školski muzej i Hrvatska udruga školskih knjižničara uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija.
Autorice su projekta Maja Priselac i Kristina Romić iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kustosice i autorice izložbe Jozefina Ćurković, Vanja Jajić, Melita Povalec i Ana Pehar iz Školske knjige, a stručna suradnica i autorica predgovora dr. sc. Štefka Batinić iz Hrvatskoga školskog muzeja.
Dr. sc. Štefka Batinić, stručna suradnica i autorica predgovora kataloga izložbe Dragi Lastane!, piše:
“Časopisi za djecu i mladež u povijesti su odigrali važnu ulogu u razvoju hrvatske dječje književnosti i njegovanju kulture čitanja. Bili su sredstvo informalnog obrazovanja mladih naraštaja i sastavni dio djetinjstva i odrastanja, medij koji je u većini slučajeva bio prihvaćen i u učionici i u dječjoj sobi. Mijenjali su se i prilagođavali vremenu i svojim čitateljima, balansirali između tradicije i modernosti, poučnoga i zabavnoga. Nastajali su i nestajali, ali ostajali u sjećanjima svojih čitatelja kao drage uspomene i mali prostor slobode ili kao njegov privid. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno, nekoć, a osobito danas, umijeće koje podrazumijeva balansirane doze stručnoga (uredničkoga) znanja, lucidnosti, hrabrosti i realnosti u odabiru i stvaranju sadržaja, osobito onih koji će neki časopis učiniti prepoznatljivim kao što su u Modroj lasti strip ili rubrika Sastanak s Lastanom.”
