Nakon snažnog potresa koji je Zagreb pogodio 22. ožujka, Zagrepčani gotovo svakodnevno svjedočili slabijim podrhtavanjima tla, seizmolozi su o njima redovito izvještavali.
U posljednje vrijeme potresi jenjavaju, ali ne i opseg posla seizmologa. Prati se sve, a o aktivnostima tla znalo bi se i više da ima dovoljno uređaja i ljudi kojih je nestašica, piše Dnevnik.hr.
Sa svojim malim budžetom, služba seizmologa jedva spaja kraj s krajem. Nedostaje im ljudi, ali i uređaja. Od tog proljetnog jutra, ovi ljudi nisu stali.
“Stalno smo morali biti na računalima i stalno smo morali više – manje svi biti prisutni na telefonima. Tako da, čovjek se umori od svega toga. Naspavala sam se, evo, tek sad na godišnji kad sam došla”, izjavila je Helena Latečki iz Seizmološke službe.
Jer sve se prati. Tomislav Fiket iz Seizmološke službe objašnjava kako se nakon glavnog, velikog potresa, stavlja gusta mreža na epicentralno područje da se prikupi što više podataka od slabih potresa jer im oni daju jako važne podatke o seizmičnosti.
A na temelju tih podataka građevinari znaju gdje i kako graditi.
“Mi sad imamo šanse upoznati seizmičnost grada Zagreba, aktivne rasjede i slično. Puno detaljnije nego bismo to mogli kad je potresa malo”, objašnjava stoga Marijan Herak s PMF-a.
No, za to treba imati seizmografe. Posljednja dva koja su imali u rezervi su postavili. Treba ih, kažu, još barem pet, a tako skupu opremu nabaviti s tek 645 tisuća kuna godišnjeg budžeta jednostavno ne ide.
Fiket kaže kako su se snašli koliko su mogli, te kako im je znanost pomogla s instrumentima jer oni sa sadašnjim budžetom nemaju ni pola instrumenata za te potrebe.
“Nedostaju nam instrumenti, nedostaju nam ljudi, naravno, i novci. Proporcionalno s time, kad kupite nove instrumente morate ih moći održavati”, tvrdi Herak.
A to košta. Sedamnaest je stalnih postaja za praćenje. No, trebalo bi ih biti pedeset. Za održavanje samo jedne postaje na godinu treba izdvojiti i pedeset tisuća kuna.
“Taj budžet je za nekih dvanaest postaja dostatan, a za sve ovo preko je nedostatan, naročito za širenje mreže, održavanje, odnosno ozbiljnije servise, nabavljanje opreme. Tu smo nažalost jako slabi. Ali kao i većina hrvatskih građana, snalazimo se”, objašnjava Fiket.
I to u državi čiji je dobar dio teritorija na trusnom području. Na geofizičkom odsjeku su izradili i nove potresne karte za graditelje, no pokvario se dvadesetak godina star server. Nadaju se da će to uskoro riješiti.
Ništa se nije konkretno poduzelo da se pojačaju njihovi kapaciteti ni nakon prizora iz ožujka. A zorno pokazuju koliko je nužna struka koja će procijeniti rizike.
“Takve stvari se u zapadnom svijetu ne događaju. Mi bismo trebali što prije obnoviti, proširiti našu mrežu”, tvrdi Herak. A moraju i pojačati tim jer im fali ljudi.
“Problem je što nema toliko radnih mjesta. Mislim da bi možda došlo i više ljudi da se mogu zaposliti. Plaća nije idealna, ali dobro. Posao je zanimljiv”, istaknula je seizmologinja Marija Mustač.
Jer oni vole to što rade, i snaći će se. No, država se na to ‘snaći će se’, nažalost, prečesto oslanja.
Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja obećali su kako će u proračunu za iduću godinu pokušati naći više sredstava za budžet seizmološke službe.
Rukovoditeljica seozmološke službe Ines Ivančić kaže kako su nakon velikog potresa imali toliko puno posla zbog velikog broja naknadnih kasnijih manjih potresa, a imaju jako malo seizmologa. Ističe da se po pitanju radnog opsega stvari tek sada polako smiruju. Ipak ističe još neke probleme.
“Konkretnu pomoć u instrumentariju zasada nismo dobili. Naši odjeli imaju sedamnaest seizmografa, većina njih je starija od petnaest godina i malo ih je, a i održavanja su skuplja, kvare se i trebaju se skupo popravljati”, objašnjava.
Dodaje i kako se zbog nedostatka uređaja propustila i prilika prikupiti više informacija o tlu zbog čega joj je jako žao.
“To je potres koji se nama u Zagrebu dogodio prvi put nakon 140 godina ovako jaki, i da smo imali više seizmografa ti bi podaci bili užasno važni, vrijedili bi nam zlata”, kaže Ines Ivančić.
Tlo se smirilo i možemo mirno živjeti, no Ivančić ističe da, iako ne mogu biti vidoviti po pitanju potresa, znaju da je najjača magnituda u Zagrebu do 6,3 stupnjeva po Richteru, što je, tvrdi puno veća magnituda on one koju smo doživjeli i to za oko trideset puta veća.
“Mi seizmolozi to nikada ne možemo predvidjeti. Zato je bitno dobro graditi, potres kao takav ne ubija, nije opasan osim ako si u zgradi koja nije dobro građena, najbitnija je stvar gradnja”, napomenula je.
Cijela Hrvatska je, objašnjava, trusno područje, pogotovo sjeverozapad, Rijeka, Velebit te južni dio. “Znamo da se u Dubrovniku dogodio potres magnitude sedam”, upozorila je stručnjakinja, piše Dnevnik.hr.
