Čini se da se u ovom trenutku ne nazire kraj rata u Ukrajini, a svjetska zajednica ipak raspravlja o tome kako Rusiju uvjeriti da plati ratnu odštetu koju je njezina vojska počinila u susjednoj zemlji.
Rezolucija Opće skupštine UN-a kojom se Moskva poziva da plati reparacije dobila je 14. studenog 94 glasa. Protiv je glasalo 14 država, a 73 su bile suzdržane, podsjeća Deutsche Welle.
U rujnu je ukrajinski premijer Denis Šmihal procijenio direktnu fizičku štetu koja je do sada pretrpjela ta zemlja kao rezultat rata na 326 milijardi američkih dolara. Svotu su verificirali stručnjaci Svjetske banke, rekao je Šmihal na jednom sastanku u Bruxellesu. Ona će se vjerojatno dalje povećati do kraja rata. Rusija je već odbacila rezoluciju. Dokument je “pravno beznačajan”, kaže ruski predstavnik pri UN-u Vasilij Nebensja.
Kada se isplaćuju reparacije?
Reparacije su ustvari kompenzacije koje država vrši za štetu prouzročenu njezinim kaznenim djelima. Stručnjak za međunarodno pravo, Paul Gragl sa Sveučilišta u Grazu objašnjava da iznose i vrstu plaćanja određuju međunarodne institucije ili mirovni ugovor nakon završetka rata.
Jedan od najpoznatijih slučajeva reparacije odnosio se na tadašnje Njemačko carstvo nakon njegovog poraza u Prvom svjetskom ratu 1918. godine. Postojala su potraživanja od preko 200 milijardi maraka u zlatu, koja je trebalo isplaćivati desetljećima. Savezna Republika Njemačka, kao pravni nasljednik Njemačkog carstva, posljednji transfer izvršila je 2010. Njemačka je i nakon Drugog svjetskog rata morala plaćati reparacije saveznicima.
Postoji nekoliko drugih primjera reparacija u modernoj povijesti. Ovo također uključuje isplate reparacija Iraka za okupaciju Kuvajta 1990./91. Temelj za isplate bile su rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a. One se smatraju presedanom, što je također naveo i ukrajinski stalni predstavnik u Općoj skupštini UN, kaže Paula Rhein-Fischer s Akademije za europsku zaštitu ljudskih prava Sveučilišta u Kölnu.
Kako bi Rusija mogla biti natjerana na isplatu odštete?
Rezolucije Opće skupštine UN-a nisu pravno obvezujuće. One više imaju političku težinu jer odražavaju mišljenje međunarodne zajednice, kaže Gragl. “To izražava političku namjeru da se ne zaboravi da je Rusija, kao agresor, dužna popravi tu štetu”, rekao je Gragl.
Paula Rhein-Fischer također govori o političkom signalu. Rusiju se teško može uvjeriti da plaća reparacije preko postojećih međunarodnih mehanizama. “Postoji problem nadležnosti Međunarodnog suda pravde Ujedinjenih naroda (čije su odluke pravno obvezujuće – nap. urednika). On ima nadležnost samo ako su se obje države složile da postanu stranke u postupku. Jedan sud već se bavi tužbom Ukrajine protiv Rusije zbog kršenja konvencije o genocidu, ali u tom slučaju će isplata odštete biti ograničena”, smatra ova stručnjakinja.
Pravno obvezujuću odluku o reparacijama bi stoga mogao donijeti Međunarodni kazneni sud (MKS) u Haagu, smatra Rhein-Fischer. “On može suditi pojedince za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločin agresije, pri čemu MKS (ICC) ne može suditi o zločinu agresije ruskih dužnosnika. Jer, za suđenje o takvim zločinima potrebna bi bila rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koju bi Rusija kao stalna članica Vijeća sigurnosti blokirala vetom. U razgovoru je zato uspostava posebnog tribunala“, kaže Rhein-Fischer.
Optužbe protiv ruskih čelnika za druga kaznena djela koja spadaju u nadležnost Suda u Haagu su već pod sudskom istragom, ali bi istrage mogle potrajati još dugo vremena.
Prema stručnjakinji Rhein-Fischer, treća instanca koja bi teoretski mogla obvezati Rusiju da plati reparacije je Europski sud za ljudska prava (ESLJP). Međutim, Rusija se 2022. povukla iz Vijeća Europe i od tada ne podliježe presudama Europskog suda za ljudska prava. Od njezinog isključenja iz Vijeća Europe u rujnu 2022. Rusija nije više ni ugovorna strana Konvencije o ljudskim pravima. Sud bi jedino mogao naložiti Ruskoj Federaciji da Ukrajini nadoknadi štetu za razaranja koja su se dogodila između veljače i rujna 2022., objašnjava Paula Rhein-Fischer.
Ruska imovina kao reparacije?
Trenutno se razgovara i o tome da li bi ruska sredstva koja su zamrznuta u okviru sankcija Moskvi mogla biti iskorištena za plaćanje reparacija. Glavni fokus je na stranim sredstvima sankcioniranih ruskih kompanija, imovini privatnih subjekata i deviznim rezervama Ruske središnje banke, ističe Deutsche Welle.
“Naravno da postoji pravna razlika između ‘zamrzavanja imovine’ i ‘konfisciranja imovine'”, kaže stručnjak za međunarodno pravo Gragl. “Zamrzavanje znači da se ovo događa samo privremeno.” Konfisciranje ruske imovine kao reparacije, s druge strane, nije moguća bez pravnog temelja, smatra Rhein-Fischer. Međutim, međunarodna arbitražna komisija još ne postoji, a odluka o konfiskaciji od strane domaćih sudova uključuje velike pravne komplikacije.
Mirovni ugovor kao idealno rješenje
Po mišljenju Rhein-Fischer, ukidanje sankcija Rusiji u zamjenu za pristanak na plaćanje reparacija bilo bi manje problematično s pravne točke gledišta. Mirovni ugovor između strana u kojem se Rusija obvezuje da će nadoknaditi štetu koju je prouzročila je idealan. “Ali, nažalost, to je malo vjerojatno u trenutnoj situaciji”, kaže ona.
