U gornjogradskoj galeriji Nest otvorena je izložba skulptura Oblaci, umjetnice Nataše Ninić koja je privukla veliku pažnju kulturne javnosti.
Već na samom otvorenju organizatori su bili ugodno iznenađeni velikim brojem posjetitelja. Poznavatelji rada Nataša Ninić ističu da ona svojom kvalitetom i posebnošće zasigurno opravdava taj interes.
Izložba ostaje otvorena do 26. listopada i a može se pogledati svakim radnim danom od 11 do 18 sati.
Evo što o izložbi Oblaci Nataše Ninić piše likovna kritičarka i kustosica Iva Körbler:
“Već na prvi pogled, skulpture Nataše Ninić osvajaju nas iznimnom senzualnošću i taktilnošću, kvalitetama koje nadilaze klasično klasificiranje njezinih radova u kontekstu organičke, biomorfne ili vitalističke inačice moderne i suvremene skulpture – ili čak objekata. Na dugoj tradiciji te linije europske i domaće moderne skulpture, od Jeana Arpa, Barbare Hepworth, Pietra Cascelle pa do Bojane Švertasek i Marine Tudjine Badurine, Nataša Ninić pronalazi vlastitu oblikovnu sferu koja ne pokazuje bilo kakve naznake racionalnog „citiranja i parafraziranja“ tuđih ideja i inačica, već snagu da se u tom zahtjevnom segmentu skulpture samosvojno profilira i nametne.
U novom ciklusu umjetnica u keramici stvara kružne, oble forme koje su sastavljene od dva elementa, okruglog ili lagano izduženog oblutka koji je umetnut ili postavljen na veću donju formu. No, nećemo se moći zadržati tek na asocijacijama na oblake; ovi nas oblici vode prema arhetipskom i ženskom načelu prokreacije u prirodi, od oblika gnijezda ili jaja u gnijezdu pa čak i tijesta koje je već umiješeno i spremno da nas nahrani. Bez imalo potencirane narativnosti i dekorativnosti, pred nama se otvara svijet malih oblih i konkavnih formi koje nisu klasična keramoskulptura, nisu oblikovanjem mimikrirani kao autentičan prirodni artefakt, nisu ready-made, niti teže funkcionalnosti uporabnog predmeta. One ukazuju na to da zavise od prirode, da su iz nje proizašle i da bi se ponovno mogle vratiti u nju, među biljke, mahovinu, pijesak i kamenje, iako završnim oblikovanjem nije potencirana rustična površina – bez obzira na pojedinačne sitne prošupljenosti površinâ. Na toj rubnoj poziciji, međutim, ‘Oblaci’ otkrivaju simboličku i poetsku konotaciju oblaka koji su se nježno spustili na zemaljsku materiju, mekano se usidrivši u intiman prostor zemaljske bjeline. Njihova je nježnost i mekoća zarazna, a nepretenciozna lakoća s kojom su osmišljeni stvara jednostavni ambijent prirodne ljepote.”
