Otkako sam se odlučila za razgledavanje znamenitosti Zagrebačke županije, nemam mira, a još manje vremena za sve to, ali ovo me totalno iznenadilo. GPS me doveo do makadama, pa sam izašla i krenula pješice cca 20 minuta.
Lagani uspon na Zelinskoj gori kroz duboki hlad bukvi i miris bazge koji se širi zrakom…
Tako blizu, a tako nam daleko. Savršeno za kratki izlet u prirodu, koji na vrhu ostavi bez riječi. Na vrhu glas sa GPS-a ponavlja “Tu ste, Tu ste…”, a ja vidim samo šumu!
Podignem pogled, a iznad mene razrušeni Zelingrad. Vidi se da je u procesu čišćenja i radova, ali i dalje Zelingrad je napušten. Prvi dojam je kao da on to i traži, kao da želi ostati skriven od svih.
Srednjovijekovni grad koji se prvi put spominje u 13. stoljeću, u vrijeme provale Tatara. Nadam se da će u ovom stoljeću dobiti puni prvotni sjaj. Radovi na istraživanju krenuli su 1954. godine i, s povremenim prekidima, još traju.
Zelingrad se sastoji od stambenog dijela, unutarnjeg dvorišta, kule i cisterne za vodu, a sve je zaokruženo obrambenim zidom.
Kroz povijest izmjenjivali su se vlasnici od obitelji Bičkele i Kerečenji, preko hrvatsko-ugarskog kralja Ivana Zapolje, sve do Mikulića, Črnkoca i Vragovića u 17. stoljeću, kada grad i biva napušten i lagano zaboravljen.
Vitezovi Zelingradski danas su čuvari tradicije srednjovjekovnog Zelingrada. Među ostalim, i tako što svake godine pripremaju Međunarodni viteški turnir u Sv. Ivanu Zelini.
Ove godine je 12. po redu i održava se 16. lipnja. To je lijepa prilika da isprobate srednjovjekovnu kuhinju i upoznate srednjovjekovne obrte i oružja.
Tekst & foto: Merica Mikuličin, turistički vodič
