Jedan od najljepših bisera Plešivičke vinske ceste, koja ima 10-ak poznatih vinarija je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Zvonimira Tomca, koje se već 200 godina bavi proizvodnjom vina u Donjoj Reci kod Jastrebarskog, a zadnjih 20-ak pjenušcima iz amfora, koje je Decanter uvrstio među najbolje na svijetu.
Zvonimir Tomac, kaže da proizvodnja 40.000 do 50.000 boca vina godišnje, nije običan posao na sedam ha vinograda, jer grožđe ne otkupljuju, ali zadnjih 20 godina nismo samo ulagali u proizvodnju već i u marketing vina što se lijepo vidi već na prvi pogled. Naime, osim dokazane i povrđene svjetske kvalitete, vina Tomac se ističu pomno odabranim etiketama, za koje se već na prvi pogled vidi da su rađene profesionalno, što na tržištu čini odlučujuću razliku.
Vinogorje Plešivice, zahvaljujući amfiteatarskim položajima vinograda i odgovarajućim klimatskim uvjetima, ima veliki potencijal i kada se radi o različitim sortama, prije svega o rajnskom rizlingu. No, na Plešivici sada, sve skupa, ima možda deset posto vinograda u odnosu na vremena kada ih je bilo puno, puno više, a neki spominju i 3000 ha.
Ipak, početkom 90-tih godina stari su vinogradi zamjenjeni, induciranim sortama, koje se i sada uzgajaju na gospodarstvu Tomac: shardonnay, rajski rizling, sauvignon bijeli, graševinu, ali i crni pinot, što je rijetkost ne samo na Plešivici, jer je vrlo zahtjevan za uzgoj, ali i daje najbolja svjetska vina.
U samim počecima priozvodnja grožđa se sasnivala na starim domicilnim plešivičkim sortama, a uzgojni oblik je bio ‘starohrvatski, uz kolac’. Plešivica, ima već duže vrijeme jako dobre pjenušce, a i domorodne sorte popute šipelja, plaveca žutog, zelenca slatkog, stare hrvatske beline, veltlinca crvenog, nojburgera …
Obitelj Tomac je prva, još 1992. godine, krenula i napravila veliki iskorak s pjenušcima, ali i mirnim vinima, a još 1987. godine je počela puniti prve boce vina u butelje sa vlastitom etiketom i oznakom kontrolitranog zemljopisnog podrijetla. Ništa čudno, ako se zna da pjenušci vole svježu klimu, a u cijeloj prošloj godini ni jedan dan na Plešivici, čak je i usred ljeta svježe, nije zabilježena temperatura viša do 29,7 stupnjeva.
Prvu amforu na Plešivici, a drugu u Hrvatskoj, obitelj Tomac je napunila iz berbe 2007. godine, a bilo je riječ o mješavini chardonneya i starih, plešivičkih sorata. Zvonimir ističe da su amfore najbliže biodinamici u vinu, čemu teže, a amforama su potom ‘zarazi’ i druge vinare s Plešivice, Šembera i Kolarića.
Plešivica slovi za vinogradarsku regiju s najvećim potencijalom u Lijepoj našoj, čemu je vrijedna obitelj Tomac dala jako veliki doprinos.
‘U naša vina je uloženo jako puno rada, truda, ali i ljubavi, kako bi svako vino bilo što bliže savršenom, koliko znamo i umijemo od prirode dobiti’, ističe Tomac. Dakle, tu je predan rad, iskustvo stjecano kroz generacije, stoljećima, koje je posljednjih godina još i nadogradio Tomislav Tomac, agronom po struci, koje smo u vinariji zatekli u ‘velikom poslu sa pjenušcima’, koji traže vrijeme za odležanje.
Inače, Tomislav Tomac je redoviti gost na prestižnim vinskim festivalima, kako u zemlji tako i u inozemstvu, jer svijet je ‘najbolje dvorište sa vruhunska vina s Plešivice’. Na ovim domaćim vinskim smotrama, lijepo je vidjeti vinare s Plešivice, Tomca, Koraka, Šembera, Jagunića, Kurtalja, Režeka, Kolarića…
Zvonimir nam je pokazao i novi vinski podrum obitelji Tomac, u koji stane četiri, pet vagona vina. Zvomirov je izbor vinograd, jer se najbolje vino radi u vinogradu, a sve ostalo je ‘nadogradnja’. No, nije zaboravio istaknuti vrijednu obitelj Tomac, koji sve rade složno o čemu svjedoče mnogobrojne medalje, nagrade i priznanja na ocjenjivanjima vina. No, prve se ne zaboravljaju, a bilo je to još 1996. godine za Chardonnay u Francuskoj te pjenušac Classic iz 1997. godine, srebrena medalja u Parizu na Vinalies d argent.
U vinogradima ne koriste herbicide, već vjeruju u ekološki pristup, te koristi organska gnojiva. U vinariji Tomac nema barikiranih bačava, već velikih austrijskih bačava od hrvatskog hrasta, koje se moraju prirodno osušiti na suncu.
Turista na Plešivici je bilo sve do pandemije koronavirusa, jer Zagreb u koji se nekad s Plešivice, a sada je to većinom Jadran, regija i šire, vozilo vino na veliko, nije daleko. Tamošnja turistička zajednica bilježi prošle godine rast veći od 50 posto.
No, da je Vinska cesta Plešivice, jedna od tri u Zagrebačkoj županiji, malo bolje, odnosno više održavana, možda bi i prodaja vina na kućnom pragu, što je sad negdje oko 10 posto, bila veća. (M.Petković)
