
Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 89. godini života, prenosi Vatican News.
U 9:45 sati, kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore, objavio je smrt pape Franje sljedećim riječima:
“Predraga braćo i sestre, s dubokom žalošću moram objaviti smrt našega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga.”
Papa Franjo bio je 266. papa po redu, a izabran je 13. ožujka 2013. godine.
Wikipedija navodi da je bio prvi papa iz Latinske Amerike, prvi s južne polutke, prvi koji je uzeo novo papinsko ime nakon 1100 godina i prvi koji je prije biskupskoga ređenja bio isusovac.
Papa Franjo je poznat kao izrazito skromna osoba. Kao kardinal nije živio u raskošnoj rezidenciji nego je živio u malenom stanu u Buenos Airesu, a umjesto službenog koristio je javni prijevoz. Po dolasku na papinsko mjesto nije nosio uobičajeni zlatni križ nego željezni, a u prvom obraćanju javnost je pozdravio s “Dobra večer” umjesto uobičajenog katoličkog pozdrava (Hvaljen Isus!). Poznat je i kao veliki ljubitelj nogometa i navijač argentinskog kluba San Lorenzo, koji su osnovali isusovci.
Papa Franjo daje naglasak na Božje milosrđe, brigu za siromašne i predanost međuvjerskom dijalogu. Zaslužan je za manje formalan pristup papinstvu od njegovih prethodnika, primjerice bira boraviti u Domu Sv. Marte, radije nego u papinskim apartmanima Apostolske palače, koje su koristili njegovi prethodnici. Osim toga, s obzirom na to da je isusovac i njeguje ignacijansku estetiku, izabire jednostavnije crkveno ruho s manje ukrasa, odabire srebro umjesto zlata za njegov papinski prsten, a ima isti križ na prsima, koji je imao i kao kardinal. Zalaže se da Crkva bude otvorenija i dobrodošlija. Protivi se neobuzdanome kapitalizmu, marksizmu i marksističkoj inačici teologije oslobođenja.
Protivio se konzumerizmu, neodgovornom razvoju, a podržava političke napore u borbi protiv klimatskih promjena, o čemu je napisao encikliku Laudato si’. U međunarodnoj diplomaciji, pomogao je obnoviti pune diplomatske odnose između SAD-a i Kube.